Putopis Tajland by  Goran Tedling Putopis Tajland by  Goran Tedling
Goran Tedlin i djevojka su krajem prvog mjeseca u samom začetku famoznog korona virusa samostalno proputovali Tajland. Njegove tekstualne i fotografske  utiske s tog... Putopis Tajland by  Goran Tedling

Goran Tedlin i djevojka su krajem prvog mjeseca u samom začetku famoznog korona virusa samostalno proputovali Tajland. Njegove tekstualne i fotografske  utiske s tog putovanja možete pronaći u nastavku. 

 

Text i fotografija: Goran Tedling
Napomena: Autor se raspisao te je text je dug i neobrađen. Nije mi se dalo puno ispravljati te je tekst autohton. Grammar nazi ekipa će eksplodirati.

Djevojka i ja smo bili nekih malo manje od mjesec dana u siječnju i veljači ove godine. Karte uzeli na jesen, qatar, mislim 1000 eura obje.  Ništa posebno nisam gledao prije puta, da me iznenadi kad dodjem tamo. Jedino sto nisam znao hoćemo li na Koh Phangan, Koh Lantu, ili možda oboje? 
Let je bio jako ugodan, nikad nismo toliko dugo letjeli. Doduše, ne znam zašto, ali prije samog leta u glavi mi je bilo kako će sve skupa biti komfornije kad se leti ovako dugo, ali ubrzo sam shvatio da je to prosto nemoguće, ako ne uzmes business klasu. hrana, pice, usluga, filmovi, glazba. sve jako dobro. uzbudjenje.
Sletili smo negdje oko 3 ujutro i to je bilo ranije nego smo mislili. Tada se taman poceo siriti korona virus i bila je kineska nova godina, pa je bila guzva na aerodromu i stroze kontrole, mjerenje temperature i tako to. hrpa kineza je lezala po podu na aerodromu i nije bilo bas najugodnije. u zraku se osjetilo da se nesto dogadja, al opet to nije bilo preintenzivno, pa smo fino sve sredili s papirima, uzeli internet sim karticu i otisli promijeniti eure u superrich dole na najdonjem levelu, gdje je i vlak za grad. sve je to proslo jako glatko, ukljucujuci kupovinu karte za vlak na automatu. tu se vec razdanilo, pa smo izasli na zadnjoj stanici tj phaya thai. prvi pogled na bangkok bile su rusevine uz stanicu. izgledalo je spektakularno derutno. spustili smo se, uzeli smo vodu u 7eleven, a i tost. Poprilicno zbunjeni i umorni. e sad je trebalo naci taksi ili nesto za dovest se do hotela. moglo se to sve jednostavnije, ali kad vec dodjes nakon toliko putovanja, ne da ti se komunicirati s nikim posebno. zapravo osjecaj slican kao kad izadjes iz nocnog kluba ujutro, nakon dugo vremena. tako da smo isli na najkompliciraniju varijantu haha. a to je instalacija grab aplikacije i narucivanje taksija. tu je doslo do kompletnog kaosa u komunikaciji jer zena nije bas znala engleski, tipkala je poruke u voznji, a mi nismo znali gdje smo tocno i nismo shvacali gdje je ona tj u kojoj ulicici smije biti i gdje cemo se naci. skoro smo odustali i nekako se nadjemo i ona nas odbaci za 120 bahti.

 

 

Prije putovanja nasumicno uzeo jednu noc prije u hotelu na jednom od kanala povise khaosan roada tj klong banglamphu i to se ispostavilo kao super lokacija s jednim od najsimpaticnijih restorana ispod samog guesthousea.
jedino sta smo sletjeli rano ujutro i jednostavno nisam vjerovao da cemo tako brzo sve srediti i doci u grad. naravno da soba nije bila spremna. trebalo je bukirati noc prije i reci da cemo doci tako rano. ovako smo morali s dugog leta kljucati nekoliko sati u parku kod phra sumen fort. I to nije bilo bas ugodno zbog jet laga i ukupnog budzeta u ruksaku. al brzo se shvati da je atmosfera jako pitoma. ali, uz jet lag tesko ista moze biti ugodno osim kreveta ihotelske sobe. malo kruzili po ulicicama i tu se zapravo dogodio jedini pokusaj prevare na tajlandu. Iako ni to nije klasicna prevara. neka zena nam je onako sjebanima pokusala prodati nekakvu turu po vaznim mjestima u bangkoku i mi to nismo skuzili sve do trenutka u kojem nas je pitala gdje spavamo. onda nam je zazvonilo pa smo se naglo pozdravili. negdje oko 13 sata smo otisli do hotela i soba je bila spremna.
Kad smo odspavali, isli smo vani na rambuttri i khaosan road jesti. Sjeli u najneugledniji restorancic na pocetku ramubrtija. Čovjek je pekao svinjetinu. uzeli to i papaja salate. Bilo je dosta biljaka na stolu, koje se jedu uz to sve. Pivo 0,66. skupo u odnosu na hranu. Dosta zanimljiva pojava, al naviknes se. Nisam ljubitelj ribe tj cak mi se gadi okus vecine stvari iz mora, ali eto valjda kad si na putu riblji umak sam probao i nekako mi je prosao uz dosta chillija. Tu smo se jos našetavali po tim ulicama. vidi se da je to sve iz nekog drugog vremena, ali jos uvijek je autenticno i najbitnije da te nitko ne pila. nevjerojatno je da se mozes osjecati ugodno i slobodno na takvom turistickom mjestu. kako ti ljudi koji ti trebaju prodati nesto imaju osjecaj da ti upadnu u prostor tocno onoliko da ti ne budu iritantni oni i cijela ta atmosfera. i uzeli smoothie tamo na kraju khaosana, odlicna cijena. rade super stvari. i tu smo izbili cijeli taj jet lag. otisli spavati oko ponoc i to je to.
Hotel je skroz ok, iako sam skuzio da je to sto smo mi placali tamo malo skuplje nego uobicajeno, ne znam jel to sezona ili sta, 750 baht za noc. al stvarno lokacija sjajna. uglavnom kava, odlicna kava kod jednog covjeka na chakrabongse road, i to je ona klasicna kava talijnski aparat flat white i to za 30-35 baht. fenomenalno.
onda smo se setali tu po marketu i to je prvi susret s dnevnim ludilom bangkoka. taj dio grada je jako jako zivopisan i moze se vidit zivot lokalnih ljudi sve od khaosan roada pa gore ulicom samsen do thawet marketa i sve okolne ulice. odlican je taj prvi dodir s cijenama hrane u lokalnim thai food restoranima. svi jednu non stop i svugdje se jede. odlicno mjesto je saneh restoran ispod mamasan hotela na banglamphu. odlicna atmosfera na kanalu, cijene, izbor hrane, usluga.

Nezaobilazna u Bangkoku je plovidba chao praya rijekom, svejedno ili turisticki ili javnim prijevozom. mi smo isli dole sve do onog asiatique marketa. plovidba u sumrak je bila jako zabavna. a taj market presterilan i skup. ajmo reci, za turiste koji vole fino, cisto i uredno. tako da se nismo puno zadrzali tu, nego smo se turistickim brodom, sporije vratili do nase stanice gore kod khaosana i jos malo setali tim ulicama tamo, popili koje pivo, vecerali na onom ulicnom restoranu nesto ekstremno ljuto. ne znam koje je to jelo, ali u cijelom tajlandu kad god bi rekao da mi slobodno zaljute jelo, nikad nije bilo ni priblizno toliko ljuto.

Onda smo jedan dan nakon kave i dorucka na kanalu otisli brodom dole do saphan taksin stanice, i setnjom preko silom roada dosli sve do lumphini parka, tamo nam je bilo bas super, skroz zgodan park, dalo bi se bas dugo zadrzati jer je jako opusteno. nakon toga smo se mislili hocemo li odmah do kineske cetvrti jer je bas tada bila glavna procesija ili da odemo prvo negdje drugo pa onda tamo. otisli smo podzemnom na chatuchak market jer nam je bilo zgodno i jer smo culi da je to jako poznato blabla. dosli smo vrlo jednostavno. kupovina karte i snalazenje u metrou je cisti uzitak. tamo smo prvo sjeli jesti. na jedan od vanjskih restorana s hrpom biljaka na stolovima. jeli su se raznjici od pilece guzice i ljepljiva riza, popilo se mrzlo pivo i bas je bilo sve skupa jako dobro. bas mi je zanimljivo bilo cupati te biljke i trpati u usta kao prilog.


IMG-20200125-165745 

Market je velik i poprilicno uredan, mislim da je ovaj medju jacima, vidim skoro 40 000 google reviews. tu smo malo prosetali i jos malo gustali u queen sirikit parku pokraj marketa,
pa smo se uputili u kinesku cetvrt na novu godinu. tu smo bili samo malo na rubnom dijelu gdje je kretanje bilo moguce, jer malo dublje na yaowarat road postaje nemoguce kretanje i prestaje biti zabavno koliko ljudi tu bude. mislili smo nesto jesti jer smo skuzili da je hrana u kineskoj cetvrti sjajna, ali toliko je sve bilo prepunjeno da smo samo popili koje pivo na plocniku, gledali ljude i zivot u vrijeme kineske nove godine i to je bio sasvim odlican dozivljaj. pogodili se za jeftin tuk tuk i vratili se doma na banglamphu, tu bacili djir i isli lec.
Iduci dan ujutro smo isli gore samsen roadom prema sjeveru i istrazivali ulicice i zivot tog dijela grada, tu smo u nekom labirintu naisli na najukusniji pad thai cijelog putovanja. 

IMG-20200126-122603

 

I to smo smo se jedva sporazumili jer ovi ljudi samo na korak od najturistickijih zona ne znaju engleski i zanimljivo sta je to upravo pozeljnije nego slucaj da znaju i imaju slike hrane i to sve na engleskom. i ispalo je super.
jos je preporuka definitivno thai ledeni caj u raznim varijantama. cesto se moze naletiti na takve objekte i tesko je odoliti takvom picu.
Nakon te ture po tim ulicicama, pa se vracamo do banglamphua i krecemo istocno kanalom sve do bobae marketa. ta setnjica je velika preporuka. Sve je nekako derutno i sporko, a opet tako sarmantno. Inace volim kanale i rijecne puteve, tako da mi je ovo sjelo samo tako. nakon toga kupimo stvari i idemo na brod do si phraya stanice, pa se penjemo do hua lamphong kolodvora odakle ide nocni vlak za chiang mai. isto odlicna setnja.

Kanali Bangkok

Kanali Bangkoka



 

Karte smo dan prije preuzeli iz poslovnice, 12goasia. Nasuprot stanice ima nekoliko barova i thai food restorana, pa smo se prije tu malo zabavljali. Vlak je krenuo negdje oko 19 sati. u 7eleven smo se opremili slasticama i tekucinom i krenuli. Taj vlak je super iskustvo. Ljudi u vagonu su bili jako simpaticni, kondukter odlican. veselo sve skupa. kad smo dosli ujutro u chaing mai na stanicu vlaka, uzeli smo songtheaw do autobusnog kolodvora di smo kupili karte za chiang rai, pa nakon toga pjeske do centra prosetat dvi tri ure i pogledat grad u koji cemo se za par dana vratit i provest nekoliko dana. sta je dobar potez jer se potrefilo da mi je totalno drukciji dojam bio tada i kad smo se vratili.
bus za chiang rai je super, maksimalno udobno, sofisticirano. dobijes i bocicu hladne vode. svaka pohvala. nevjerojatno dobro. pri dolasku tamo vrlo lako smo dosli pjeske do hotela kojeg sam bukirao u voznji. 10 min pjeske od kolodvora, baansiri hotel. super. onda se navecer islo na onaj night baazar. to je ogroman food court i tu se jede do besvjesti. mos kupit pivo u 7elevenu odmah parsto metara od toga i donijeti tamo za stol i piti to svoje. samo ne smije biti chang, ne znam zasto, al upozorila me fino da ne smijem to pivo imati tamo. pa sam uzeo singha. nitko te ne pila sta ne trosis tamo na pivo. zgodno. tu ima tona hrane, svega i svaceg. izdvojio bih onaj kao hotpot, iako to nije klasican hotpot nego ima samo jednu posudu za juhu i onda si ubacis sve sastojke koje dobijes i to se kuha. super stvar za zabaviti se.

Iduci dan smo ujutro malo lutali gradom, nasli jedan super restoran. rucali prekrasnu thai hranu i uputili se na kolodvor gdje je polazak za phu chi fa.

 

Vozili se kojih sat i nesto i dosli gore na planinu, uzeli bungalove, smjestili se i izasli vani jesti. sreca pa nismo sjeli u prvi s reda restoran nego smo malo produzili dolje i nasli jedan koji je drven i ima pogled na prasumu u podnozju. ljudi ne znaju engleski i jako su simpaticni. sve smo pogrijesili oko hrane jer nitko nista nije razumio i to je u ovakvim slucajevima jako jako zabavno. euforija je jaka. tako da sam jeo jelo koje se sastoji od kuhano lisnato povrce i ultra ljutog dipa. tu se druzenje nastavilo do kasnije. covjek koji tu radi ima grill na vanjskoj strani restorana, pa smo se pridruzili na desert od one thai medne svinjetine na raznjicima. ispostavilo se da je covjek neki lokalni policajac. dao nam je nekog svog meda i narance. pokazivao pistolje. on, zena i kcerka drze taj objekt i skroz im je dobro tamo. a i nama su ucinili prekrasnim trenutke. e da, to je jedini restoran koji na racunu umanjuje stavke na kraju. nevjerojatno.
Ujutro jos dok je mrak s nekim lokalcem idemo do tog platoa odakle krece uspon pjesice. staza je uredna, mrkli je mrak. nista se ne vidi. gore smo bili medju prvima, kako vrijeme ide, ljudi dolaze, skupi se tu na kraju dosta ljudi koji su dosli vidjeti izlazak sunca. i dobro je to sve skupa. fini trenuci gore na vrhu. spustanje dolje, pa dorucak i odlazak nazad u chiang rai.

Tamo se opet pilo jelo i setalo po gradu do kraja dana. opusteno mjesto, kao i sve u Tajlandu.
Sutradan ujutro smo posjetili bijeli hram, to je ujedno i jedini hram koji smo posjetili tj usli tijekom cijelog boravka u tajlandu. Isli smo s autobusnog kolodvora lokalnim busom, a vratili se nekim songthaewom. jako jeftino. hram je ok za poslikati. nemam neke posebne dozivljaje s takvih mjesta, ali ajde. iako smo minimalno odradjivali takav tip turistickog materijala. jednostavno ne znam sta bi u tim hramovima. pojeli smo na kolodvoru u jednom od restorana massaman i green curry i popili sjajnu kavu, isto na kolodvoru. jedna od boljih kava uopce.
i krenuli na put za chiang mai. Bus opet udoban, jos bolji od proslog.
Kada smo dosli tamo na kolodvor mjerili su nam temperaturu. To je jedini znak korone u tom nasem periodu kad smo bili tamo. Fascinantno da su tajland i kina toliko povezani i to u vrijeme kineske nove godine, a cijeli taj prvi val sirenja virusa tajland je prosao neokrznut. bilo je par slucajeva kad se jos malo znalo o tome, jedan zanimljiv je da je kineskinja umrla, pa se tek naknadno saznalo da je od trovanja alkoholom, bar tako su mediji plasirali https://www.chiangraitimes.com/thail…whiskey-binge/
Uglavnom, cijelo to vrijeme tajland je bio na tridesetak zarazenih, sta je pojednostavnilo i ucinilo ugodnijim nas boravak u dalekoj drzavi, iako smo uzeli osiguranje zdravstveno i sve sta znamo o tajlandskom zdravstvu ulijeva maksimalno povjerenje.
I tako smo dosli u chiang mai, isto na random uzeli hotel i ispalo je odlicno, mislim sta se tice lokacije i ambijenta. tesko je zapravo na tajlandu pogrijesiti s smjestajem. sve je jeftino i kvalitetno. prevare rijetke. to smo skuzili do tada vec. guesthouse je na sjeveru kvadrata blizu chang vrata u jednoj prekrasnoj ulicici. rezervirali smo sve preko bookinga. na racun svih rezervacija na tajlandu dobio sam genius level 2 na bookingu. placali smo ako se ne varam oko 500-600 baht za noc. negdje vise negdje manje. mislim da je ovo u chiang mai bilo 400. i kad smo dosli pao je mrak i otisli smo jesti na gornju stranu kvadrata. bas kod tog chang mosta se nalazi niz food vendora tj restorana na otvorenom i nekako smo skuzili da je tu sjajan suki, evo sad vidim da je i wiens slozio par rijeci o suki koki https://www.eatingthaifood.com/suki-koka-chiang-mai/ prosetali po gradu, jos jeli mango sticky rice okolo, pili pive i uzivali u gradu.



Sutradan ujutro se sveo na setnju po gradu i upijanje vajba. Rucak u jednom od najneuglednijih i najjeftiniijh mjesta, kod jedne zene di smo vidili da jedu samo lokalni ljudi. isto ne razumije nista, al nam je tamo bilo najbolje pa smo se i vratili iduci dan. koliko je dobro bilo. uredno se donese pice iz 7elevena. tu sam pogrijesio na srecu, pa sam misleci da je pivo uzeo sato siam https://en.wikipedia.org/wiki/Sato_(beverage) i sad bi sve dao da mogu ga mogu okusiti u ovom trenutku dok pisem. tad mi je ispocetka bilo jako cudno, a onda kasnije naravno fenomenalno. hrana kod zene je tipicna. noodles ovi oni fried rice, fried minced pork with basil, juhaste varijante. sve je odlicno i napravljeno s ljubavlju. bez pretjerivanja. to se ne moze fejkat. sreca pa smo naletili na tako nesto. to mi je super na tajlandu. vidi se da nisam putovao po jugoistocnoj aziji, ili opcenito van zapadne europe. da je restoran u kuci i da obitelj tu zivi i da se taj zivot vidi u potpunosti. onda smo poslije isli na doi suthep, to je jedan hram tj svetiste na brdu povise grada, ujedno najpoznatiji jednostavni izlet kad ste u chiang mai. prvo nadjete songthaew koji ce vas voziti do chiang mai university, a od tamo ide posebni songthaew koji ide do doi suthep. e samo pripazite da vam se ne dogodi kao nama, da idete prekasno popodne. to nije vrijeme za ici gore i nece biti ljudi, nece vise voziti ti ljudi put gore. il cete morati platiti puno vise. tako da doi suthep je izlet za ranije tokom dana. i tako nismo isli tad nego smo se fino pjeske vratili do grada i to je skroz ok za vidit malo grada izvan zidina. na istocnoj obali kvadrata ima super mjesta za jesti pa smo tu bili navecer.

Sutra ujutro smo isli na doi suthep kako treba, i tamo gore je skroz dobro za bacit djir. nista preposebno, ali ok. zanima me kako na doi ithanon, to je nacionalni park malo dalje od chiang mai-a i iziskuje malo vise vremena od par sati. prije mozda dan dva boravka da bi se obislo sve skupa. nakon doi ithanona jos se malo vrtimo po gradu. nazalost nije nam radio khao soi khun yai, najpoznatiji restoran za khao soi. to mi je skroz ok sta najpopularniji restoran radi samo do 13 sati i ne radi nedjeljom. nisu isli napravit turisticku masineriju za pare. super. ali eto nazalost nismo stigli tamo. po dolasku u grad smo onda isli u jedan jeftini, ali ipak turistickiji objekt na onoj glavnoj ulici. tu se osjetilo da je materijal slabiji, juha tom yum kha vodenastija. ali dobro je, nema vremena za zaliti. iako na tajlandu ima toliko dobre hrane da je zapravo najzahtjevniji menadzment tog unosa. treba dobro odabrat jer ne mozes toliko pojesti koliko toga se zapravo nudi za nikakve pare. cak i kad je najnizi budzet putovanja u pitanju, kao sta je nama bio. iako i da smo imali vise para ne znam di bi ih trosili. onda smo isli na vecernji market na juznom dijelu kvadrata i tu je super vajb. svega i svacega. durian smo probali tamo. svidio nam se, mozda ne previse iz prve, al svakako je nesto specijalno. miris smo naravno osjetili puno puno ranije jos u bangkoku. ne mozes falit. a okus u ustima baca na nesto izmedju ananasa i kestena. tako neka tekstura, al je skup u pm. bas zanimljivo voce. i tako tu ima svega. stand s gyozama je bas super. ma nema greske tamo.

Iduci dan, greska! prije aerodroma se uvijek mora dobro pojesti. nikako se dovesti u situaciju da cekas let a nisi jeo, jer cak i na tajlandu ponuda hrane na aerodromu je grozna i skupa. i jos jedna stvar. narucili smo grab i htjeli smo na aerodrom ali nekako smo stavili pin pokraj aerodroma i ispalo je jako jeftino, medjutim zena koja nas je vozila pitala nas je da li zelimo na aerodrom i mi smo rekli da da jer se nismo htjeli zezati iako je ovo bilo svega parsto metara od ulaza na aerodrom i moglo se doci pjeske. i tako je ona promjenila destinaciju i tu smo platili tri puta vise tu voznju jer je namjesteno tako. to je ujedno i savjet kad koristite te aplikacije. jednostavno je zgodnije malo dalje od aerodroma provjeriti svotu. ocito je nekad puno jeftinije za parsto metara daljine.

I tako smo airasiom poletili za surat thani. U tom trenutku jos nismo znali hocemo li ici na koh lantu ili na koh phangan. kao sto sam ovdje pitao, ispada da je svakako jednostavnije ici na koh phangan jer je prijevoz totalno integriran i postavljen tako da s aerdroma mozes srediti sve za tamo. mislio sam tamo odluciti, ali taj dan me nesto zezala 12asia aplikacija. nisam skuzio da oni rade sve najmanje 2 dana unaprijed. tako da relativno komplicirani transfer od surat thani airporta do krabi van stationa, pa do krabi neke druge stanice, pa do piera za koh lantu je jednostavno bilo nemoguce bez toga izvesti u tom trenutku. pa smo se onda jednostavno odlucili za koh phangan, uz opciju eventualnog povratka i odlaska tamo. jer su nam tamo bili ljudi koje znamo. pa kao da idemo malo vamo malo tamo. kako nismo jeli kako treba, a ostalo je vremena do polaska broda za koh phangan najjednostavnije je bilo otici u surat thani grad, pa otamo hvatati prijevoz za pier koh phangan nakon nekog dobrog rucka.

To je trebalo objasniti ljudima na aerodromu, ljudi jednostavno nisu navikli da itko ide u surat thani. obicno svi idu odmah na otoke, samui ili phangan. i tako se nekako sporazumili na jedvite jade i doveli se do grada. tocno sam nasao stanicu odakle ide bus za pier, i tu smo u blizini nesto pojeli ispalo je cak jeftinije nego da smo isli odmah na pier. uhvatili smo taj bus nakon rucka i doveli se do tamo. brod je raja ferry. najzgodniji za ici.najjeftiniji i volim te stare trajekte. dosli smo tamo navecer i kako ne vozim skuter i nisam nikad bio na otoku i nisam nista posebno istrazivao prvo je bio plan da obidjemo sto vise mjesta nekakvim taksijem, za koji sam mislio da ce biti skuplji, ali podnosljivo. Odlucili smo krenuti s krajnjeg juga, tj odlucili smo prvu vecer provesti u haad rinu tako da obidjemo mjesto i izbjegnemo full moon.



Ne mogu se sjetiti koliko nas je kostao prijevoz iz thong sale do haad rina. tamo smo uzeli hotelsku sobu za jednu noc u centru mjesta. lako smo ga nasli i hotel bio uredan. malo se smjestili i izasli vani prosetat i vecerat. e sad, dolazi hladan tus. mjesto je teski trash. odmah mi je bilo malo cudno i ispostavilo se da je to nekakvo izraelsko odmaraliste. i to za nekakvu zrce ekipu. restorani isto sve kosher i to turisticki s europskim cijenama i kao da je thai hrana tu sporedna. horor. tesko je vjerovati da se tako nesto moze naci na tajlandu, ali stvarno se moze i tako tu zalutati. jedemo nesto bezveze, neki prastari kebab na ulici, jer je dok smo prosetali jedini thai restoran u centru vec zatvorio. i turisti i tajlandjani imali su drukciji vajb tamo. ne pretjerano hostile niti neugodno, ali drukcije. nama se nije bas svidilo nakon bangkoka i sjevera.

Sutra ujutro smo se kupali na glavnoj pjescanoj plazi koja je stvarno super i ugodna za odmor i lezanje. 7eleven je odmah tu blizu pa se moze kupit stagod. jeli smo u tom thai restoranu u centru. hrana je definitivno losija varijanta od svega sta smo do sad probali u drzavi, ali ajde. nekad budes sretan sta uopce postoji nekakav thai varijanta u mjestu. jer na prvu se cinilo jezivo. pa smo obisli i leelo beach i malo se setali okolo po obali i proveli poslijepodne opet na haad rin plazi. navecer jeli malo dalje od samog centra mjesta u jednom thai restoranu. opet neukusnija skuplja hrana od kontinenta. malo nam se, moram priznati bilo tesko naviknuti na tako nesto jer smo si vec slozili u glavi da je cijeli tajland ono sta smo prvo okusili. medjutim, kao i kod nas u hrvatskoj otok je jedno, a kontinent drugo. i turizam nagrize neke lokacije. kako se i sam bavim time jos mi vise bode osjetila. a i drazi mi je aktivniji turizam. chill na otoku imam i u hrvatskoj. i to u najboljoj nepatvorenoj varijanti. tako da pretpostavljam da ovo sta je meni bilo mozda manji highlight putovanja, nekome ce biti sjajno. ali naravno, moralo se otici na ljetovanje. bar dio putovanja.

tu smo ostali jos jednu noc i sutra ujutro se odlucili za drugo mjesto. songtheawom do thong sale. da malo vidimo luku. jos jedna stvar, za ovaj, kao i svaki otok, preporuca se sposobnost iznajmljivanja i voznje skutera. to je jedino isplativo. ovako skakanje s mjesta u mjesto taksijem ce vam oduzeti dosta od budzeta i puno je zgodnije smjestiti se u jedno mjesto, kao sto je ajvan nalagao, tipa baan tai. iznajmiti skuter i ici okolo di vam srce zeli. ja sam bio lijen osposobiti se voznju skuterom, pa smo morali ici taksijem. nece vam biti bas jako neugodno ili lose. al mislim da je zaista skuter prava stvar za istinski dozivljaj otoka. i jako je povoljno.
i tako smo dosli malo u thong salu prosetali. tu je hrana odlicna. super klasika thai crispy ili red pork na pocetku glavne ulice odmah od luke za odlicnu cijenu. ima stvarno dosta mjesta za kavice i sta god zelite, ali mjesto nije za kupanje. ima pjescani dio po juznoj strani za setnju i izlezavanje. tamo smo i uzeli bungalov odmah do mora i to je bas bas dobro. neki simpatican svedjanin i zena drze bungalove i restorancic i bas je ugodno. fino su to slozili. skromno, ali kao i sve, jako sarmantno, ako ne patis za cistocom i to sve. cijena ne bas jeftino, tipa 600 baht za najbazicniji bunglaov. valjda smo potrefili dio mjeseca kad je festival. i tako smo onda malo tuda gustali na obali, uzivali u zalasku i tako to pa smo kasnije isli na thong sala market navecer. e tu ima svega za jesti za odlicnu cijenu. netko tko ima skuter slobodno moze svaku vecer doc jesti tamo. ponuda ko u bangkoku ili chiang mai. svaka cast. jelo se svega i svacega. ali opet ne mogu se oteti dojmu da je ostatak mjesta uglavnom za turiste i takve su cijene i ponuda i ne mozes to falit.

sutra dan je vrijeme za novo mjesto, pa smo otisli malo do baan tai. uzeli jedan predivan smjestaj s bazenom i vrtom za iste pare kao i ovaj pohabani bungalov u thong sali. ima tako tih nekih nemogucih situacija tj razlika u smjestaj za iste pare. uglavnom super je. baan tai je naselje uz cestu. koncipirano je bas za biti motoriziran. to nam kao pjesacima nikako nije odgovaralo, ali snasli smo se nekako. plaza nije bas za kupanje, ali jako je zgodno setati okolo i mjesto ima nekoliko skroz zgodnih restorana i kafica. dosta dobra ponuda. bas kako je rekao Thaimer. skroz pogodno mjesto za stacionirati se. upravo tu u jednom mjestu smo pojeli najsladje spring rolice ikad. apichada view point je jedan od jacih kafica s pogledom na otoku, a ima ih nekoliko. nevjerojatno mjesto.

Najvise mi je zao sto nam se nije potrefilo da odemo jesti u malo finiji restoran koji je upravo tamo, fishermans. bas me zanima jel netko s foruma bio tam i kakvi su dojmovi. i tako, neko vrijeme se moralo provesti na odlicnom bazenu u nasem smjestaju.slozili su super vrt u tom kompleksu i nije bilo nikog osim nas, tako da je steta bilo ne provesti malo vremena upravo tu. nakon par dana tu odlucili smo ici na sjever, u drugu uvalu, thong nai pan yai. platili prijevoz suho zlato, za 7 min voznje. al to je tako. dosli tamo do nasih bungalova. nismo bas ni gledali sta je i kako je. odmah su bili u centru mjesta. do plaze. ali totalno hipijevski community djir. i jedino takvo neugledniji smjestaj u tom inace finom mjestu. ne toliko finom koliko susjedni thong nai pan noi. tamo je sve za bogatiju klijentelu. tamo smo bacili djir prvu vecer da vidimo kako je. i tako nam se nas taj momak koji drzi smjestaj ispricao jer je doslo do overbookinga, pa su nas smjestili odmah do njih jednu vecer u jednu bolju sobu. u game bar. to drzi jedna zena koja nam je odmah upala u oko po drzanju. totalno nekako netajlandski. i onda smo isli cekirati recenzije i zaista ih ima zanimljivih. i nista tu se probudili ujutro i prebacili u nas taj pravi bungalov i skuzim da mi je ostala jedina majica dugih rukava na krevetu. otisao pitati tamo i kazu mi ona i cistacica da nisu nista nasli. to je malo onako totalni bed. kome treba moja stara majica. to me malo sokiralo. dosta cudno su djelovale te zene. tesko za vjerovati. ali ajde idemo dalje. plaza u thong nai pan yai je super, ali kad jednom vidis osjetis pjescanu plazu to je to. nema se tu sta previse. suncanje, kupanje, pivica, hrana u mjestu nije bas kao u baan tai i thong sali. losiji izbor. lakse se moze pogrijesiti u izboru, ali bilo je ok stvari. kod nekog starca se jelo cesto. taj se cinio najautenticniji. sve u svemu ok, ali nije nesto o cemu bi mark wiens imao sta za reci. e da, povise mjesta ima 2c bar sa pektakularnim pogledom na uvalu. to je stvarno vrijedno odlaska kad ste tamo. mislili smo se otici i na bottle beach jer se moglo nekako izvesti i na thansawet waterfall, al nekako se covjek ulijeni pa smo cilali uglavnom u mjestu i proveli ostatak ljetovanja tamo. nismo posjetili ni haad salad ni mae haad ni chaloklum. zao mi je, ali nije nam se dalo povlacit na drugi kraj otoka. jos mi je zao unutrasnjosti otoka, ne sumnjam da ima jako zanimljivih lokacija i objekata. mozda neki drugi put. ostaje taj osjecaj stete radi nekonzumacije otoka putem skutera, pa bi se najbolje bilo vratiti da se utvrdi to sve. ko zna oce li se to dogoditi. nisam bio na niti jednom drugom otoku, ali mogu preporuciti koh phangan. ukupan dojam je svejedno jako dobar. posebno nekom ko se ne bavi turizmom i iz dalmacije je. tada ce dojam biti svakako jaci i bolji. festival nismo vidjeli, ali ukupna ekipa na otoku je svakako prepoznatljiva. nekakv trens hipi, ali ne bas underground stil, ja bih rekao. iako nisam ulazio u dubinu sto se tice glazbe tamo, mislim da svakako nije moj djir clubbinga.vratili smo se u luku i ukrcali na brod u thong sali, nakon jos jednog kao moo danga.

Odlucili smo jednu noc odsjesti u surat thaniju da vidimo kako je tamo. Proveli popodne i vecer tamo na raznim marketima i lokalnim veselicama. mislim da smo bili jedini stranci u gradu. jako zanimljiv osjecaj. hrana i vajb super. bas nam je bilo drago sta smo ostali tu. super grad na vodi. hrana opet skroz autenticna, osmjesi su opet tu. i sve je kako treba. sutradan vrlo lako na bus za aerodrom. let za bangkok. na onaj drugi aerodrom, don mueang. mislili se kako cemo do centra, kad ono zamisli, sve ti pise odmah tu i javni prijevoz ti je doslovno ispred nosa tako da za nikakve novce imas prijevoz do ispred hotela. tajlandu stvarno svaka cast za ovakve stvari. sve je podeseno da turistu bude lako, jednostavno i ugodno. haha u nekim trenucima sam se osjecao kao, pa sta je ovo prejednostavno. ocu malo napetosti. nisam ocekivao bas ovakav rookie level putovanja. stvarno super.
odlucili smo opet ici malo do khaosana, pa cemo za kraj ostaviti one druge kvartove. oko sukhumvit, asok, nana i to.



i tako malo tu opet, jeli jako dobar pad thai kod pat thai nana zene blizu na samsen road, neki kazu da je to jedan od boljih, nama je bio super. ja mislim da tajlandjani uopce ne jedu pad thai. bar ja nisam bas vidio. uglavnom obozavam to jelo, iako je najtipicnije, ta kombinacija okusa mi je zapecana kao nesto sta se uvijek moze jesti. bas teski comfort food. nesto kao pizza. navecer smo isli probati tajlandsko craft pivo u baan bangkok pub i tocionicu. i dobro je. imperial ipa bolja od stouta. stvarno super. al skupo ko vrag. za 2 piva mozes spavati i jesti 1 dan. nevjerojatno kako taj alkohol, posebno nesto posebno moze biti skup u odnosu na nesto drugo. tu smo jos bacili djir i isli lec.

Iduci dan smo doruckovali u predragom restoranu na kanalu i zvali grab da nas vozi u sukhumvit. smjestili se izasli. prosetali sve preko talad neon i palladium marketa gore do phaya thai stanice i phetchaburi soi 5 i tamo jeli. odlicna setnja. tu se jos vrtili pili i isli lec. sutradan se prebacili u drugi smjestaj tocno kraj nana stanice. tamo je raj za prostituciju. sve je vezano za to oko nana plaza i tamo dolje. i tamo ima neki muslimanski dio i indijski isto. kao neki mikrokvartovi. bas se osjeti totalna razlika od tajlandskog. nevjerojatno. kako samo udjes u ulicu i osjetis to. preko dana smo otisli nekim sukhumvit soi neki broj do nekog studentskog food courta i tamo jeli svasta, pa produzili dole do benjakitti parka. malo scilali, pa se uputili na ratchada train market. tu malo prosli vidili, pa se vratili na patpong da vidimo i to navecer. isto prostitucija, i nesto shemale ekipe u nekoj ulici. nista posebno izrazeno, ili mi nismo vidili ili se muvali bas tako da vidis neke detalje tih seksualnih radnji. oni su to sve sveli da to bude najnormalnije nekako. tako da ni nama nije bio neki spektakl. osim sto djelatnice izgledaju dosta mlado, al i to je tamo normalno pa eto.
iduci dan smo se opet dovukli na phetchaburi soi 5 u jedan restoran koji smo vidjeli da je specijaliziran za issan hranu. pa se pojeo odlican larb i ostalo https://goo.gl/maps/JahRy6M1QSGjQgc76 onda smo bacili veliki djir preko bobae marketa kanalom sve opet do banglamphu, tamo stali u jedan prekrasan kafic s pogledom
pa smo malo opet jeli na khaosan, pa smo brodom na onaj market cvijeca pak khlong talat. pa onda podzemnom skroz gore na ekkamai i thonglor obisli malo taj dio i taman uhvatili vlak pa se vratili na phaya thai i onda na phetchaburi di nam je zadnji smjestaj bio. sutradan pojeli i otisli na aerodrom. 

Tu je sve islo glatko osim jedne cudne situacije, kad smo pitali djelatnike aerodroma za pomoc da nam kazu di moramo chekirati karte jer ima milijardu onih saltera, oni su nam rekli da se smirimo i da ne moramo jos nista. medjutim, istina je bila da je proces odlaska malo duzi i da smo mi zapravo kasnili. sreca pa smo pitali jos nekog i brze bolje se pokrenuli i odradili sve to skupa i usli u avion.
u dohi smo imali 6 sati cekanja, to je bilo malo naporno iako mi je tamo bila sva sila parfema za probati. jednostavno je naporno cekati 6 sati let. e kad smo usli tamo u dohi u taj jedan terminal za nas let, za nas je to bio onaj trenutak vracanja u realnost jer je bilo dosta ekipe iz hrvatske i nekako je sve jednostavno malo tmurnije izgledalo i bilo je jasno da se vracamo doma. iako sam taj povratak nije bio los, jer par dana zagreba ublazi taj finalni povratak u split.

Bilo je super. Sve glatko, fino. super provedenih mjesec dana. Ima se sigurno jos stosta vidjeti. s tim da mi mozda vise lezi neka priroda, nacionalni park i tako to od turistickih otoka. svakako bi se bilo dobro vratiti. pricao sam s jednim covjekom ovo ljeto. proputovao je dosta jugoistocne azije. kaze da nigdje takvo gostoprimstvo i takav dobar osjecaj kao u tajlandu.

Od tipicnih stvari nismo isli u hramove, nismo isli u nikakve parkove sa zivotinjama tipa slovnoi tigrovi i tako to, nismo isli na floating market i nismo koristili nikakve organizirane izlete. ne znam sta je jos ono bas tipicno za putovanje u tajland.

Veliko hvala Thaimeru za sve informacije vezano za putovanje. Ako netko ima nesto jos za pitati, slobodno.

 

 

No comments so far.

Be first to leave comment below.

Your email address will not be published. Required fields are marked *