Putovanje na Bali mi je oduvijek bilo onako na rubu glave, ali se nije nikada ostvarilo. Glavni razlog neodlaska na Bali je bio period u kojem sam ja bio u Aziji, a to su zimski mjeseci. U tom periodu je tamo kišna sezona te osim puno kiše  tu je i puno gora stvar,a to su morske struje koje na obalu nanesu hrpe smeća. Kako su nam oceani nažalost puni smeća u ovo doba godine morske struje dovlače velike količine tog smeća ravno na Bali tj nije na cijeli Bali nego uglavnom te južnije plaže. Ove godine sam se nalazio na Filipinima početkom drugog mjeseca i nisam imao namjeru ići na Bali no tada se  počela kuhati korona. Okolne države su već počele tražiti negativne testove za vize ili ulaske u državu dok se Bali reklamirao kao covid free zona bez ikakvih restrikcija niti potrebe za vizom. Gledajući fotografije i IG storije nekih IG poznanika koji su se trenutno nalazili na Baliju stalno je bilo lijepo sunčano vrijeme bez trunke kiša i onda sam rekao – Zašto ne? Putovanje na Bali it is.

Na brzinu sam bacio sam oko na avionske karte i shvatio sam da su relativno jeftine za cca 100 EUR mogu letjeti s Filipina na Bali. Doduše imam “transit noćenje” na aerodromu je no s dobre strane let je bio preko Singapura. Ako postoji jedan aerodrom na kojem želite zaglaviti to je Singapur. Sletio sam na Singapore Changi oko ponoći, a let dalje za Bali sam imao u 8 ujutro.
Moje zaglavljivanje se svelo na sveti Diners i džabe lounge. Išao naravno žderati i piti no onda sam uočio jednu radnju za masažu koja je naravno bili zatvorena u pola noći, ali su kreveti za masažu bili slobodni i dostupni za prileći. U prijevodu spavao sam na njima kao beba te ujutro skoro zaspao na let iako sam bio udaljen 200m od ulaza u avion. Na moje iznenađenje avion je bio veliki 3 + 3 + 3 sjedala u redu, a nas unutra eventualno 50 tako da je svatko imao red za sebe. Video iz aviona pogledajte OVDJE

 

 

Po dolasku na Bali airport immigration je prošao prilično brzo od kojih 10 minuta max od kojih mi je 5 minuta uzelo ispunjavanje nekog papira vezanog za Covid da te mogu naći ako se zaraziš. S obzirom na popularnost Balija već sam se bio spremao na imigracijske gužve kakve Bangkok ima redovito no ovo je bilo prilično brzo i lagano.
Prva stvar koju napravim na svim aerodromima u novoj državi je odlazak na bankomat. Dođem na prvi bankomat, ne radi. Drugi bankomat, ne radi i napokon na treći koji radi kad  maksimalno isplata je 500.000 IDR ?!? Iako vam 500 000 možda zvuči puno to je tek oko 250kn ili 30eur za internacionalne čitatelje. Odem dalje i naletim na 4. bankomat kad ono nema casha. Tražim dalje kad ono to je to i nema više bankomata? Vratim se ja nazad na ovaj prethodni bankomat što izdaje 500.000 kad već nema ništa drugo i podignem tih 500k da mogu otići do obližnjega štanda gdje prodaju sim kartice jer to to je druga stvar koju kupim na aerodromu. Kada ono nebuloza cijene tipa 200 KN za 20GB interneta.

Odustao je od toga i izađem vani s aerodroma i prošetam 50m dalje do nekog malog mračnog parkinga iz kojeg mi lokalac zviždi i nudi prijevoz do hotela. U nekim državama možda i nije najpametnije ući u neki nepoznati auto no na Baliju domaći ljudi koji nisu službeni taksisti zarađuju tako na vozeći turiste s aerodroma i na aerodrom tako da nisam dramio oko toga. Da sam imao interneta koristio bi Go Jek ili Grab koji su ono što je Uber kod nas no kako nisam imao interneta išao sam na old school metodu. Tu se malo natezali oko cijene i na kraju se našli na 100000IDR( 50kn) za nekih 7-8km što je btw debelo preskupo za Bali no to sam saznao kasnije. U glavi mi je više bilo ono ” Na Baliju je promet kaos i trebati će ti 1h za 10km” i slične priče. Reko ajd kad se već gusla sa mnom sat vremena neka dobije tih 50kn kad ono vožnja nije trajala ni 15 minuta. Ulice jesu uske i prometa ima no da je to neki horor kakvim su mi ga opisivali i nije. Naravno u usporedbi s našim prometom i našom kulturom vožnje ( iako se nemamo baš s čime pohvaliti ) ono jest kaos. No za mene koji sam već naučio na azijski stil vožnje i ne baš.

Po dolasku do hotela bilo je možda 11:00h i očekivao sam da me neće pustiti uopće u hotel do 14-15h kad ono mogu odmah i još dobijem upgrade u već sobu.Prilično velika soba s dnevnim boravkom, bazenom, doručkom itd za nekih 90kn. Iskreno, očekivao sam veću rupu s obzirom na cijenu od 90kn za dvoje no ispalo je puno bolje, a još puno puno bolje možete dobiti za tek 40-50 eura za koje možete dobiti jednosobne vile s bazenom. No kako se ja vodim sistem što jeftinije to bolje izbor je pao na  Si Doi hotel Legian no u okolici imate na tisuće hotela više i niže kategorije za sitne novce. Video smještaja je OVDJE 

 

Iako su svi govorili da se preskoči taj južni dio jer “tamo nemaš ništa za vidjeti, to nije pravi Bali, odi odmah za Ubud” ja sam svoje putovanje na Bali odlučio započeti baš tamo jer sam nakon poludivljine u ruralnim Filipinskim selima poželio malo komercijalizirane civilizacije. Zona Kuta – Legian – Seminiyak  je toliki stupanj komercijalizacije da su Patong, Sukhumvit  ili Khao San male bebe za ovo. Protežu se kilometri i kilometri hotela, barova, restorana, trgovina sve jedno za drugima. Što god vam trebalo mogli ste to naći u krugu od 200 metara. S druge strane postoji i pozitivna stvar te komercijalizacije, a to su cijene jer zbog sve te sile konkurencije su relativno niske. Uspoređujući s ostatkom Indonezije Bali je skup no uspoređujući s Tajlandom praktično sve je osjetno jeftinije na Baliju pa čak i masaže. Tako će vas 1 sat “full body oil massage” koštati 30-40kn tj 150-200 baht. Jedino je alkohol očekivano još skuplji nego li u Tajlandu i pogotovo kod nas.  Bali i Indonezija generalno nemaju možda kuhinju razvikanu i raznovrsnu kao što imaju tajlanđani s milijunima night marketa i štandova uz cestu no zato će svi ovi koji ne vole azijsku kuhinju doći na svoje jer će vam na raspolaganju biti sve moguće zapadnjače kuhinje s puno povoljnijim cijenama nego u Tajlandu. 

Usprkos svoj toj komercijalizaciji trgovina sa sim karticama nije radila jer je eto nedjelja :zbunjen: Apsolutno sve je radilo osim te trgovine pa sam kupovanje sim kartice opet odgodio no sutra sam i to kupio tako da je sve bilo na svom mjestu. No ono što je radilo svaki dan je rentanje skutera kojih za razliku od Filipina ima posvuda te sam odmah uzeo jedan skuter koji je koštao 30ak kuna/24h dok benzin košta 7500 IDR tj oko 3,75kn po litri. Sa skuterom sam dobio očekivano kacigu i neočekivano kabanicu ali kasnije sam shvatio zašto. Ako nemate iskustva u vožnji skutera Bali i nije baš najsretnije mjesto da to naučite. Barem ne u ovom južnom dijelu zbog prije spomenutog malo kaotičnog prometa za nekoga tko nije naviknuo na to. No ne morate očajavati jer rentanje auta  je prilično povoljno. Auto s vozačem i benzinom na 8h koji vas vozi naokolo po raznim atrakcijama koštati će vas tek 300ak kn po danu. Ako vas je troje to je tek  100kn po osobi no meni osobno je i dalje bolja sloboda skuterom.

Nakon proučavanja hotelske sobe krenuo vani, a tamo sunce nemilo šiba i ne da nema kiše nego nema ni oblaka te pomislim ja dobra vam je ta kišna sezona. U potrazi sam za  normalnim bankomatom na kojem ću moći podići nešto više love nego li prije na aerodromu i to stvarno nije bio problem jer u ovom dijelu otoka ima bankomata svakih 20 metara. Iz nekog razloga maksimalni iznos kojeg možete podignuti s bankomata je 3 000 000 iliti 3 milijuna IDR. Iako ste ovdje milijunaš čim sletite to je u biti tek oko 200 eura tako da ćete na bankomat morati ići višestruko tijekom vašeg boravka na Baliju. Nešto više o lovi sam napisao ovdje Novac na Baliju.   

Prošetam do Legian plaže koja je cca 300 metara od hotela da provjerim hoće biti ikakve koristi od tih balineških plaža  prvi dojam je bio meh.  Za surfere je dobra i ima tih priobalnih kafana okolo tako da je za chill uz plažu super no neko kupanje i ono “rajske plaže” nula bodova. Pogotovo meni koji sam došao s Filipina gdje su plaže prva liga tako da je ovo bio downgrade teški, ali dobro nisam ni išao na Bali radi plaža niti je bali beach destination. No s druge strane bio je dobar zalazak. 

 

 

S obzirom na to da je odluka za ovo putovanje na Bali donešena u letu nisam imao baš puno informacija o Baliju gdje i što vidjeti osim onog što je Silvia napisala u svom Vodiču za Bali te sam se odlučio na neki poluspontani obilazak nekih destinacija iz tog članka + nešto svoje što nađem usputno.
Nemam pojma ni sam gdje sam tada bio krenuo no prva stvar koja mi je upala u oko vozeći se glavnom cestom je avion parkiran u vrtu ispred kuće. Kako je on tamo završio pojma nemam no gazdarica vrta je to dobro iskoristila pa pušta ljude da se tamo naslikavaju uz simboličnu donaciju. Ekipa stoji i redu i sprema se za “instagram pozu” uz neki inspriricajući opis.  Tu ćete u letu skužiti da je Bali idealna lokacija za Instagramere jer ima 1001 lokacija za zanimljive instagram fotografije

 

Potom sam produžio dalje za jednu od najpoznatijih plaža Balija – Nusa Dua. Tada sam prvi put uvidio dvije stvar koje će me pratiti i ostatak puta kroz Bali,a  to je da ne vjerujem previše google mapsu i druga je da spremim hrpu sitnih novčanica jer za svašta se plaćaju neke simbolične naknade.
Prvo me google maps odveo na Nusa Dua plažu no to je bila neka zapuštena plaža koja nije ličila na ništa. Nije bilo praktički nikoga osim dvoje surfera no zato je  tamo bila neka baba na rampi koja je naplaćivala ulaz na plažu nešto sitno 1-2kn. No prije dolaska do fejk verzije Nusa Dua google maps me vozao po ovako finim cestama.

 

U nastavku te plaže nalazi se nekolicina fensi luksuznih resorta koji su ipak uređeniji te neki od njih imaju i full uslugu da se gosti ne umore kada odlaze na plažu. Na videu se nalazi povezanost Samabe Bali Suites & Villas s plažom. 

 

 

Ponovnim gugl mapsanjem skužio sam da je Nusa Dua u biti 3-4km dalje od moje lokacije pa ajmo na motor i vozi tamo. Po dolasku tamo opet rampa i plaćaj parking 2-3kn. Sama plaža i more su mi i dalje u domeni bla no ono što mi je prekrasno je svo to okolno uređenje od hortikulture do samih resorta koji se tamo nalaze. Onako sve tip top uređeno i održavano što  nije čudno s obzirom da se u okruženju nalaze uglavnom poznati svjetski luksuzni hotelski lanci te razne vile. Da bolje shvatite o čemu pričam proštajte se malo tamo tako da kliknete OVDJE   Gledajući slike vidim da za vrijeme mirnog vremena i drugih morskih struja bez smeća ta plaža ne izgleda loše no u ovom low season periodu nije neka sreća jer ima dosta smeća.  5.b poezija.
Na samom vrhu plaže nalazi se atrakcija “Water blow”  koji je formacija stijena koja s jakim valovima stvar “blow”  efekt no prilikom mog dolaska nije bilo ni valova ni blowa ni joba. Kako bi to trebalo izgledati pogledajte OVDJE  

Nakon što sam se nagledao Nusa Dua i njenih prekrasnih resorta skužio sam da je sve to ipak par klasa iznad mene pa sam krenuo dalje u gubljenje po krajnjem jugu otoka. Nisam baš daleko stigao kad me ulovio prvi pljusak. Reko ajde bar imam  onu kabanicu što mi je lik dao kad sam rentao skuter. Tada još nisam znao da je to kabanica koja će mi prilično dobro služiti narednih 15ak dana. Stao sam na prvi mogući restorančić koji je bio junk food kopija KFCa samo što je ovdje JFC tj Jaya Fried Chicken.  Sjeo malo u nadi da će kiša stati no kiša nije stajala pa je trebalo ponovo obući kabanicu i voziti po kiši. Već je prilično bilo mračno i odlučio sam da je  vrijeme za pedalu do hotela. 
Putem je i kiša stala i sve je bilo super do nekih 100m do hotel kad tamo na glavnom raskršću pored mog hotel policijska kontrola koja lupa kazne svim strancima. Policijska korupcija je jako raširena na Baliju te se u ovoj zoni otoka često mogu vidjeti policijske kontrole kako grabe lovu od turista. Ostavio motor sa strane i pješke na malo mesine.
Neki Warung s prilično niskim cijenama koja možete vidjeti ispod. Za cijenu u kunama podijelite na pola broj s cjenika tako da ako nešto piše 30K na cjeniku to je 15kn.
 

 

Sutradan se probudio u nadi da će biti sunce, ali naravno sunca nema. Pali motor i idemo dalje s ciljem Uluwatu Temple koji se smjestio na jugozapadu otoka. Po dolasku odmah plaćate parking  sitnih 2-3kn i pri ulazu u hram plaćate kartu čini mi se 20kn. Čim kupite kartu omotati će vas u neku ljubičastu maramu, plašt ili što već bez kojeg ne možete ući ukoliko imate kratke rukave na nogama.  Jedan od najvećih problema u hramu su prilično agresivni majmuni koji su jako naporni. Moraš stalno paziti jer skidaju sve sa tebe te nije preporučljivo nositi naočale ili kapu jer će ih pokušati skinuti. Za hranu u rukama ne trebam ni spominjati osim ako ju ne mislite donirati majmunima. Bio sam ispred svog vremena te sam držao sigurnu distancu od njih i nije bilo problema osim jednog koji me naganjao. Sam hram je stvarno dobar, lijep i neobičan s tom konstrukcijom na samom rubu litice gdje imaš provaliju od 100m. Uz sa rub ove litice je šetnica  kuda šetaju majmuni, a i vi.

 

Nakon što se nadivite Uluwatu hramu na parkingu vam je na raspolaganju restorančić koji ima relativno niske cijene no ukoliko ste ožednili puno bolja opcija vam je odvesti se tek par kilometara dalje do Sunset Point Uluwatu
Kao što se hram smjestio na sam rub litice tako se i ovaj bar smjestio na sam rub odakle vam puca prekrasan pogled na zalazak uz zvuk valova koji se lome ispod vas. Oko vas brojne klupe za sjesti, bazen za kupanje, hammock za izležavanje, neka kreacije za naslikavanje i totalna uživancija. Snimku iz bara možete pogledati OVDJE
Naravno uz sve to ide i ugodna lounge muzika no najviše me iznanadilo kad sam odjednom čuo hrvatski glas kad ono na zvučnicima pjeva Natali Dizdar, a taj video možete pogledati OVDJE  
U prvom planu možete vidjeti salu za svadbe gdje možete imati svoju svadbu iz snova, a odmah potom na rtu lijevo možete vidjeti Sunset Point bar. U daljini su brojni resorti i vile.  

 

 

Ako ste se pitali kako je prošao ostatak dana onda je odgovor naravno u pokisloj vožnji skutera do hotela jer se nebo još jednom otvorilo možda pola sata nakon što je Natali otpjevala svoju pjesmu. 

 




 
Sutra je opet bilo druženje s google mapsom koji me vozao po nekim divljim puteljcima puno rupa s ciljem da posjetim neke od najpopularnijih plaža za surfere. Vožnja kroz kamenolome, neka naselja koja izgledaju kao da je Borat snimao tamo, a 2o metara dalje stoji hotel 5* koji blješti na 3km. Nevjerojatni kontrasti u tako malom prostoru. Tek mali dio navedene rute možete provjeriti u video klipu OVDJE
Kad sam napokon stigao do prve plaže popularne među surferima imao sam što i vidjeti. Balangan beach koja u normalnoj sezoni bez naslaga smeća izgleda relativno dobro za vrijeme mog posjeta je izgledala ovako

 

 

Ne treba reći da se nisam jako dugo zadržavao na plaži nego sam krenuo na sljedeću plažu znakovitog imena Dreamland. Opet je bilo druženje s google mapsom kroz kokošinjce do golf terena pa u napušten resort do zaraslog puta da bi stigao na još jednu plažu s dosta smeća na njoj te uz malo gledanja surfera bilo je vozi dalje. S obzirom da u ovom dijelu otoka imaš luksuz s jedne strane i raspadnute ceste s druge strane nastavak puta je protekao u tom tonu. Cilj je bio Padang Padang beach koji je jedna mala uvalica do koje se dolazi spuštajući se niz 501 stepenicu kroz stijene.

 

Dolaskom tamo prva stvar je bila naravno naplata parkinga od 2-3km. Prijeđeš cestu kad ono ajmo jos 15kn ulaz na plažu. Dobiješ ti sve uredno numeriranu kartu, a sad kome ti novci stvarno odu nemam pojma. Za otići na plažu morate se spustiti niz 100ak stepenica da bi došli na jednu prilično usku plažu ( eventualno 30 metara ) koja je naravno opet imala smeća po sebi, a i u samoj vodi. Pozitivno je jedino bilo da nije bilo u tolikoj mjeri kao i na prethodne dvije plaže. Nisam se pošteno ni smjestio na plažu kad ono legendarni catwalk ili možda sandwalk. Prirodni talent provjerite OVDJE 
Iako je bilo nevjerojatno toplo nisam se odlučio okupati u moru na toj plaži zbog raznoraznih objekata koji su plutali površinom no bio je sistem snađi se druže. 

 

Po završetku tuširanje slijedilo je opet penjanje po stepenicama do ceste i onda do parkinga, a kad tamo… Ni manje ni više nego banda majmuna okupirala skuter odmah do mog i ne žele se maknuti. Neki turisti koji su bili s tim skuterom pokušavaju doći do skutera no svaki put kad se približe majmun krene agresivno pokazivati zube da se vidi tko je gazda. Trajalo je to 20ak minuta  gdje ni jedan od majmuna nije htio popustiti sve dok turisti nisu išli kupiti neku hranu i bacili ju malo dalje od skutera pa su svi majmuni odjurili tamo, a ja odjurio na moj skuter prije nego dođe neki novi majmun. Moji kokošinjac putevi me zovu pa sam krenuo vidjeti novi avion u vrtu. Ne znam koji je razlog ni kako su ti ljudi dovlačili te avione u vrtove no to i je čar tih na izgled bezveznih lokacija na kojima se nikad nitko ne bi ni zaustavio da nema aviona. 

 

Naravnu tu je opet počela kišica kao i u svaki sumrak do sada pa je bilo vrijeme da se krene do hotela te potom do plaže u priobalnu kafanu pozdraviti se s jugom Bali jer u drugom nastavku idem vidjeti što ima u  tom famoznom Ubudu. 

 

Drugi dio putopisa

Putopis s Balija – Ubud, Grab i bedbugs

 

Zaprati na Facebooku