Ayutthaya je najpoznatija kao stari tajlandski glavni grad s mnoštvom hramova i ostataka iz tog vremena. Dobra povezanost i blizina Bankoku razlog su zbog kojeg puno ljudi odlazi na jednodnevne izlete za Ayutthayu. Pošto sam i ja to već napravio u jednom od prethodnih dolazaka, ovaj put Ayutthaya i nije baš bila u prvom planu, već je služila kao mjesto odakle sam išao istraživati okolicu. Za sve koji žele saznati nešto više o Ayutthayi kliknite OVDJE
Za doći u Ayutthayu najjeftinije izbor je vlak koji košta čak 15 bahta tj 3kn. Pri povratku je cijene bila nešto skuplja velikih 20 bata ili 4 kune. Alternativno se može tamo otići autobusom ili minivanom, al to je bilo i skuplje i udaljenije nego odlazak na glavni kolodvor Hua Lamphpong. Dnevno je na raspolaganju 32 linije koje prolaze kroz Ayutthayu tako da kad god dođete na kolodvor max u roku 1h biti krenuti će vlak. Vožnja traje 90-120 minuta ovisno o vlaku.
Dolaskom na kolodvor u Ayutthayu nasrnuti će na vas hrpa tuk tuk vozača, kao i ovih koji nude smještaj. Odmah preko puta kolodvora nalazi se nekolicina guesthousa po cijeni od 200-250 bahta double room. No njih sam zaobišao i produžio dalje cca 100m gdje se nalazi brod s kojim se prelazi rijeka i ulazi u staru Ayutthayu mjesto gdje se nalazi većina hramova kao i većina jeftinog smještaja. Cijena broda je simboličnih 5 bahta, a i vožnja je simbolična valjda 100m. Sam ukrcaj i vožnja brodom nisu baš za one koje slabije hodaju, ljude s djecom ili invalide. Postoji neka rampa kojom bi trebala ići kolica, ali mi više liči na skijašku skakaonicu nego nešto gdje bi se invalid mogao spustiti, a još manje uspesti. Ne bi ja to naravno ni primjetio da s nama nije bio neki par s djecom i kolicima, pa sam eto s tipom nosao ta kolica niz stepenice 😀 Ali neka se zna ako netko takav ide da mu je bolje uzeti tuk tuk.
Jednom kad ste prošli tu rijeku izađete na ulicu i idete desno cca 100m do Naresuan Rd. U toj ulici se nalazi sav jeftin smještaj kao i dosta trgovina, restorana itd , a i sam Historical Park je blizu.
Ja sam otišao u GoodLuck Guesthouse koji se na agodi i bookingu prodavao po cijeni od 1500 bahta, no dolaskom tamo sam dobio tu sobu za 300 bahta. Eto odgovora svima koji me pitaj zašto ne bukiram smještaj unaprijed. Zato jer ga ima na bacanje i uglavnom je jeftinije ovako kad se samo pojaviš. Nakon kamenog kreveta u hostelu u Bangkoku i zagušljive sobe u drugom smještaju Bangkaka bio je ovo carski tretman. Ayutthaya je dosta svježija po noći nego li je to slučaj u Bangkoku, pa je ventilator sasvim dovoljan. Double room, private wc, dobar WIFI i prvi i jedini put da sam imao čak produžni kabel sa 6 utikača. Dakle možeš puniti što god hoćeš.
Kako sam ja jutarnji čovjek, pa volim jutro prespavati stigao sam u hotel tek oko 15h, pa nisam baš imao puno vremena za istražiti grad, no bez obzira na sve prošetao sam se do arheoloških ostataka. Kad tamo plaća se ulaz, sat pokazuje 16:30, a radno vrijeme do 17h. Taman posla da ću plaćati za po ure kad vidim neki lokalci preskaču zid i ulaze unutra ( možda nisu lokalci, al su azijati). Nije mi dugo trebalo da im se pridružim i ja preskočim zid. Neka baba nas je vidjela i nešto njurga po tajlandskom, al nemam pojma što je rekla. Uglavnom bilo već kasno i sunce je pomalo zalazilo kad sam se odlučio popesti na jedan od tih tornjeva? hramova? štogod ostatak nečega iz davne povijesti, jer sam vidio opet neke lokalce gore. Sjedim ja tako gore i pokušavam slikati sunset kad prolazi ispod neki tip i ode dalje, nakon 5 min eto opet njega i opet produži.
Eto ga nakon još 5 min opet i stoji ispod i nešto mrlja sebi u bradu. Kad eto ti i žene i on onako iznerviran kaže ženi “Pa jel misli ovaj više sići dole? Već je 20 min gore!” na tečnom hrvatskom, a ja njemu pa slobodno se ti popni gore ima mjesta za sve. Nastade tišina i njegov upit pa ti znaš hrvatski. Al popeli se i oni gore sa mnom i popričali malo. Bračni par iz Zagreba koji samostalno putuje naokolo. Pogađate i oni su preskakali zid, jer 50 bahta je 50 bahta 😀 tj došli i oni na sam kraj i ne daju ovi free unutra makar će te za 20 min tjerati vani. Tak je i bilo, doslovno su nas zvali da izađemo više, jer da je prošlo 17h i tako je moja avantura po ostatcima završila, jer sutra dan je u planu rent skutera i posjet Ang Thongu.
Na putu za nazad ugledao neki reflekor kako šiba po zraku i rekao sigurno se tamo nešto događa i krenem prema tamo. Kad na pola puta šetajući kroz polumračnu ulicu nastade buk. Neki ludi pas me krenuo naganjati, pa sam bio brži od Usaina Bolta. Srećom da je lijeniji od mene, pa je odustao nakon 50m.
Naknadnim vozikanjem po Ayutthayi skužio sam da je to mjesto puno napuštenih pasa koji okolo bauljaju. Jednom prilikom sam u rasponu od 7-11 do 15 bahta palačinki nabrojao 20ak pasa koji leže po ulici, a radi se o možda 150m ceste. Nažalost nisam više naišao na tako jeftine palačinke :/
U svom smještaju rentao sam motor te krenuo na svoj mini roadtrip koji je obuhvaćao posjet Wat Muangu – najvećem kipu Buddhe u Tajlandu te Wat Khun Inthapramun
Put do tamo je prilično lagana i samo idete po glavnoj cesti. N ja sasm odlučio malo van glavne ceste s nekim bočnim putevima, pa sam samim time imao malo duži put, ali ništa što google maps ne može riješiti.
Na putu do tamo prolazite nekim lokalnim puteljcima kroz nasade riže iz kojih izviruje ogromni 90+ metara visoki kip Buddhe kao što možete vidjeti na naslovnoj fotografiji.
Sunce je tog dana pičilo nemilo, ali dok sam se ja dogegao do Wat Muang sunce je već počelo padati na zapad te je samim time počelo osvjetljavati pozadinu velikog bude. Stoga za bolji doživljaj, a i fotografiranje dođite rano ujutro kada sunce svijetli direktno na budu koji onda blješti.
Ono što mi je bilo zanimljivo da sam bio jedini ne-azijat tamo, a bilo je masu ljudi. Par soma ljudi i ja među njima. Svima je bilo čudno od kud ja tamo. Da li je tamo uvijek toliko posjetitelja ili sam ja ubo neki važniji dan nemam pojma. Uglavnom nakupilo se dosta ljudi. Osim velikog buddhe nalazi se i jedan manji buddha ispred njega te nekakav hram koji je sav u ogledalu
U nekom parkiću između ta dva hrama nalaze se neke čudne skulpture. Ima ih svakakvih i neke su prilično bizarne poput obitelji i neko dijete kao nabodeno na ražanj. Kako nemam slike evo primjera koje sam našao na googlu OVDJE ili OVDJE
Nakon tih čudnih skulptura krenuo sam dalje prema Wat Khun Inthapramun kod kojeg se nalazi također veliku buddha samo sad u ležećem položaju. Također je to kao i Wat Muang najveći Buddha Tajlanda samo u ovom slučaju ležeći koji se prostire na 50ak metara.
Ovdje je čak i bilo nešto zapadnjaka, pa nisam bio totalno sam među lokalcima. Ležeći Buddha je stvarno impresivno velik i očuvan s obzirom na to koliko je star. Iza njega nalazio se taj hram gore spomenutog imena Wat Khun Inthapramun koji je nažalost bio zatvoren, pa ne znam kako izgleda iznutra.
Usljed jako toplog dana bez daška vjetra i oblaka prodavač s ananasom i lubenicom kao da je znao da njega trebam, pa je bio parkiran točno pored mog skutera kad sam krenuo nazad prema skuteru.
U blizini se nalaze klupice u hladu gdje možete na miru jesti pokraj kojih vam sviraju lokalni osnovnoškolci.
Imao sam namjeru otici i Lopburi ponajviše zbog hrama majmuna, ali zbog gore spomenute ljubavi za snom i kasnijim polaskom nisam imao previše vremena da stignem i to, jer bi me mrak ulovio, a ne da mi se baš vozikat 100ak km skuterom po mraku.
Odlučio sam stoga krenuti pomalo za nazad prema Ayutthayi kad sam ugledao uz cestu jedan Big C ( to je inače nešto poput Kauflanda, Lidla, Plodina kod nas iako možda najbliže Mercatoru nekad uz supermarket ima i druge trgovinice ) te otići u njega, jer u svakom od njih imate i food court gdje možete dobro i jeftino pojesti. Tek odlaskom unutra i posjetom WCa sam skužio da je cijelodnevna vožnja uzela dana. Ruke i lice su mi bilo kao kod Čeha nakon prvog sunčanja. Crveno da crvenije ne može biti. Vozeći se na skuteru ne osjetiš toplinu, al sunce te nemilo prži. Srećom pa je u blizini bila ljekarna u kojoj sam kupio najveću kremu Aloe vera koju su imali. Ova krema je bila moj najbolji prijatelj narednih par dana
Preporučam je i vama ako kad zagorite na suncu kao i ja. Nakon tog kiksa svaka sljedeća dugotrajna vožnja skuterom uključivala je šuškavac dugih rukava da se ne bi ponovila Čeh epizoda.