Putopis s Balija – Ubud, Grab i bedbugs Putopis s Balija – Ubud, Grab i bedbugs
Putopis s Balija se nastavlja te nakon južnog dijela otoka vrijeme je za famozni Ubud.  Nisam uspio naći neki javni prijevoz koji bi me... Putopis s Balija – Ubud, Grab i bedbugs

Putopis s Balija se nastavlja te nakon južnog dijela otoka vrijeme je za famozni Ubud.  Nisam uspio naći neki javni prijevoz koji bi me odveo iz Legiana do Ubuda pa sam bio prisiljen uzeti taxi, a tu je bilo izbora uzeti klasičan taxi ili ove preko mobilnih aplikacija tipa Go Jek ili Grab. Kad smo kod to dvoje vrijedi spomenuti taxi mafiju koja vlada van ove komercijalne zone Kuta – Legian – Seminyak +-10kn. U toj zoni moguće je nesmetano koristiti njihove usluge no čim se maknete dalje od toga moguće je samo doći do XY lokacije Uberom no ne može se pozvati Uber da dođe po vas. Mislim tehnički preko aplikacije može no po nekim njihovim fix idejama ne može. Tako se npr po jugu Uluwatu, Nusa Dua itd obješeni znakovi kao što je ovaj niže koji vam direktno govori da su ti servisi zabranjeni. Sve s ciljem da bi lokalci tamo zaradili novce kao taksisti. Jedini problem je što bi vas oni tražili 2-3x veću cijenu nego Grab/Go Jek.

Putopis s Balija – prvi dio možete pročitati ovdje: Putovanje na Bali – otok bogova, otok zelenila i otok kiše

 

Znak za zabranu online taxi aplikacija

 

Ista stvar je i u Ubudu pa vas Grab/Go jek vozač samo može dovesti do Ubuda no u odlasku iz Ubuda ili po okolici se ne smije koristiti no i to sam zaobišao no o tome kasnije. Zbog agresivnih “taxi vozača” neki od Grab vozača će vam odbiti vožnju kad vide da idete za Ubud i to se meni desilo kad sam 4x naručivao vožnju za gore. Svaki put mi se vozač 5 minuta gubio u dolasku i onda samo otkazao vožnju. Otvorio Go Jek aplikaciju i odmah prvi vozač došao po meni i krenuli za Ubud. Iako sam grad nije toliko daleko tek nekih 35-40km vožnja će potrajati 1-1:30h ovisno o dobu dana. Cesta je uska, spora i puna raskršća pa nema baš mjesta pretjecanju. Cijena je bila nekih 100ak kuna preko Go jeka dok su privatni taksisti tražili 150kn.

Nisam ljubitelj rezerviranja hotela unaprijed jer azijati imaju užasno neudobne madrace ( osim ako preferirate tvrde madrace koji su mi u rangu spavanja na betonu) i često stanje u hotelu/sobi nije isto onome na fotografijama. Više volim doći do sobe, pogledati ju i ako je dobra uzeti no u ovoj situaciji gdje sam već platio taxi onda će me taksi i voziti do hotela. Izbor je pao na Bembengan Ubud Cottages na 3 noći pa ako mi bude dobro ću produžiti ili naći neki drugi smještaj.
Relativno ok recenzije s 8.1 ocjenom, klima, frižider, bazen, uključen doručak za niti 100kn. Prvi yellow flag je bio kad po dolasku tamo ni ja ni vozač nismo shvatili gdje se nalazi taj hotel no nakon malo njuškanja uočim znak od tog hotela koji pokazuje strelicom u jednu usku uličicu. Ovo je uličica, ali slikano iz smjera hotela prema glavnoj cesti do koje ima 100 metara.

Put do hotela

 




 

Sama cesta ko cesta mi nije bila neki problem. Prolazio sam i gorima u Bangkoku. Više me zanimalo gdje tu da parkiram skuter. Dolazim do recepcije i tamo neki ljubazan radnik, sve objasni, odvede do sobe i da savjet gdje da uzmem skuter. Odmah na toj glavnoj ulici je jedan shop te odmah kod njih i parkiraš skuter te tih nesretnih 100 metara prošetam. Odem do tog lika kad kaže on nema skutera da su im svi vani iznajmljeni. Odlično, ali ajde idemo dalje pa ćemo naći. Bilo je eventualno 16h i gledam sve nekako mrtvo. Kako idem od rent shopa do rent shopa svi redom zatvoreni, sve agencije zatvorene. Gubim se okolo no skuteru ni traga, vruće za popizditi, a kad vam ja koji sam alergičan na zimu kažem da je vruće onda je stvarno bilo vruće. Doslovno sam se cijedio samo od tog šetanja i cijelo vrijeme psovao o prokletom Ubudu i da nitko nema ni skuter za rentati. Već mi je bilo podne kad me počeo tlačiti neki lik koji je prodavao odjeću. Reko ja njemu imaš ti skuter za rent? Odgovor je bio da je počeo skidati neke vrećice sa ženinog skutera i kaže evo ovaj. Skuter koji nije baš najnoviji niti u odličnom stanju, ali je skuter! Onako prokuhan i nabrijan uzeo ja to sranje na tridana pa ćemo već nešto pronaći.

Uzeo skuter i na banzinsku do vrha ( čitavih 10kn ) te nazad u hotel otuširati se pa u grad da vidimo što se nudi. Po izlasku iz tuša čujem voda i dalje negdje sipa kad ono vani pljuščina baš ona prava tropska. Nema veze malo ćemo blejati po mobitelu pa će stati i idemo dalje. Prolazi sat, dva, tri no ova kiša niti staje niti usporava.
Osjetim ja nešto mi gmiže po vratu no mislim si neka muha, komarac ili štogod od tih tropskih beštija no ajde upalim svjetlo u sobi kad ono veselje. Po krevetu trčkara par bedbugsa iliti po hrvatskom stjenice, a ja tu ležim već 3 sata bez majice. Odmah mi je bilo podne drugi dio. Sreća u nesreći je da sam tek bio došao pa se nisam ni raspakirao nego je sve bilo u ruksaku osim ovog na meni. 

 

Ugriz stjenica

 

Bio mi je to prvi osobni susret s tim malim beštijama no vidio sam nekolicinu ljudi koje su stjenice izgrizle i osim ružnog izgleda problem je što to užasno svrbi i trebaju tjedni i tjedni da to sve prođe. Veliki problem je i riješiti ih se sa svoje odjeće ukoliko su upali u tvoju torbu jer se ti lešinari kote kao ludi i jako brzo se razmnože. Navodno se treba izvaditi sve stvari iz torbe i oprati i najtoplijoj mogućoj vodi i ostaviti par dana na suncu da se prži.
Onako nabrijan odem do recepcije da mi promjeni sobu jer u ovom krevetu neću sigurno ostati kad na recepciji nema nikoga u 23h navećer. Vani tropski pljusak, a na recepciji nikoga i šta sad?? Da nije bilo kiše pokupio bi se u drugi hotel i adio no po tom pljusku u to doba ne idem sigurno nigdje. Samo dok dođem do glavne ceste biti ću mokar ko miš. Kad od nikud evo ga mojsije se diže jer je spavao iz pulta. Nije onaj ljubazni od popodne nego nego neki stari koji radi samo noćnu i zna valjda 3 riječi engleskog no pokazao mu sliku i odveo ga u sobu da vidi gdje je problem pa mi je dao novu sobu i otišao on nazad u svoj brlog.

Ulazim u tu novu sobu i prva stvar koju radim je da dižem madrac u potrazi za novim životinjama no ajde ovo je kat niže pa ih valjda neće biti. Stvarno nije ih nigdje bilo bar ne meni vidljivo i odmah otvaraj mobilnu aplikaciju i šalji mail Agodi preko koje sam bukirao da mi vrate lovu od ostatka noćenja jer sutra ujutro kad kiša eventualno stane odo ja u neki drugi smještaj. 
Bio sam siguran da će mi leđa ličiti na ratnu zonu od silnih ugriza no na moje oduševljenje nisam vidio niti jedan jedini ugriz na ogledalu u WCu no opet ne reagira tijelo odmah po ugrizu nego u roku 12/24h pa sam odgodio proslavu do sutra. S obzirom da je tada već bilo oko 2h ujutro i bilo mi je dosta tog shitshowa htio sam napokon zaspati i sutra ujutro pronaći drugi smještaj. Kad ono …

 

Čista jastučnica

Još bolji jastuk

 



 

Pa da sam brisao pod u WCu s tim jastukom bolje bi izgledao nego li ovaj koji sam ja imao. Ajmo lansiranje tog jastuka vani kroz vrata sobe i izvadio ručnik iz torbe da posluži kao zamjena za jastuk jer mi je barem posteljina bila prihvatljivo čista za odspavati tih par sati prije nego se lansiram iz ovog užasa.
Bilo je oko 3 ujutro kad sam zaspao i to s upaljenim svjetlom jer navodno stjenice “rade” samo po mraku pa je bio sistem bolje spriječiti nego liječiti ako se pojave 😀 Nisam se ni okrenuo kad ono već 9h ujutro i odmah iskočio iz kreveta što je teški ekstrem za mene u te rane sate. Ponovno kontrola leđa koliko se moglo na raspadnutom ogledalu u WCu no i dalje ne vidim nikakve crvene točkice po meni, a niti me išta svrbi… ajde bar nešto pozitivno u ovom kaosu.  Tada je već počeo doručak i otišao sam na njega kad sam ga već platio. Na sreću tamo nije bilo nikakvih buba u ponudi već klasično jaja, šunka, kruh itd. 
Rekao gazdi da mu je soba tj obje sobe katastrofa i da ne planiram ostati dalje nego da odlazim i on se prvo ispričao te instatno poslao odred za čišćenje u moju prvu sobu te stvarno kasnije kad sam prolazio po stvari rastavili su cijeli krevet i madrac je bio na balkonu. Jesu li se riješili stjenica ili nisu nemam blage veze jer nisam namjeravao ostati i proučavati. 
Ja sam u međuvremenu sjeo na skuter i otišao krug po Ubudu u potrazi za novom rezidencijom i nakon gubljenja okolo i kontroliranja par smještaja napokon sam pronašao nešto što mi je odgovaralo, a to je bilo Kubu Taman Home Stay s najboljim domaćinima ikada no više  o tome donosi novi putopis s Balija.

 

Vidiš kako lijep pogled ima ovaj resort. Ravno na moj zaraženi hotel u šumi.

 

Vratio se nazad da ću pokupiti stvari koje su ostale u sobi kad putem od glavne ulice do hotela ulovi me  naravno pljusak kao da sutra ne postoji. U međuvremenu mi se javila i Agoda koja je rekla da moraju prvo gazdu hotela kontaktirati da potvrdi refund i da će mi onda vratiti lovu jer je rezervacija bila non refundable. Uz neke zavrzlame narednih par dana ipak sam dobio lovu nazad doduše minus prvu noć jer sam nju “iskoristio” Neš ti korištenja sa stjenicama i jastučnicom za brisanje poda, ali što je tu je. Ne trebam posebno naglašavati da ne odete nikad u Bembengan Ubud Cottages dapače bježi što dalje od tamo. 

Nakon 20ak minuta intenzivnog pljuska i on je napokon stao no samo nebo ne izgleda pretjerano optimistično te sam s toga instatno izletio iz ovog hotela te se motor uputio u novi smještaj gdje započinje ljepši dio Ubuda. 
O tome više riječi u Putopis s Balija part 3

Ako ste propustili prvi dio >>  Putovanje na Bali – otok bogova, otok zelenila i otok kiše

Zaprati na Facebooku

 




Komentiraj preko fejsbuka

comments