Putopis Tajland 2021: Krabi bez turista by Ervin Babić
Nakon što je odradio obveznu karantenu od 15 noćenja o čemu je već pisao OVDJE Ervin Babić je proveo par dana u obilasku Phi Phi otoka i okolice Ao Nanga. Više o tome možete pročitati u nastavku.
12.4. Ponedjeljak
Klasično ustajanje radi odlaska na posao u 5 sati, završno pakiranje i odlazak iz Bangkoka prema Samut Sakhon provinciji gdje cura radi. Nakon male proslave Songkrana u firmi te zajedničkog novogodišnjeg ručka u obližnjem restoranu, pred nama se nalazi 7h30min dug put, odnosno 540km vožnje autom do prvog usputnog odmorišta uz cestu na sjeveru Surat Thani provincije. Isprve nam je smještaj trebao biti u Chumphon provinciji, no kako su dan-dva prije dolazile sve jace covid mjere, načuli smo da putnici koji dolaze iz crvenih zona (tada Bangkok i Chumphon) u provinciju Krabi, moraju u samoizolaciju na 10 dana, te se iz tog razloga odlučujemo produžiti vožnju autom i izbjeći nepotrebni, potencijalni rizik. Kako nam je smještaj u Chumphon provinciji bio usput kraj glavne ceste, odlučili smo stati i osobno ih zamoliti da nam novac od non refundable bukinga ipak vrate zbog vise sile, bili su jako pristupačni i razumljivi te su nam stvarno i vratili novac (500thb=100kn). Ništa, sjedamo u auto i usput tražimo na bookingu najbliže odmoriste također uz glavnu cestu u Surat Thani provinciji te tamo ostajemo tu jednu noć kako bi dalje nastavili put prema Krabiju. Odsjeli smo u nekom random odmorištu, ime je na tajlandskom i noćenje je bilo 520thb=105kn za dvije osobe.
13.04. utorak
Sada već friško odmorni i puni iščekivanja, nastavljamo put, ovoga puta puno kraci nego dan prije, otprilike 200km prema pristaništu Khlong Jirad neposredno kraj centra grada Krabi te čekamo 13.30 sati za ukrcaj na brod za Phiphi otoke. Parking je kraj pristaništa, nov je i besplatan je na predivnom užarenom suncu, preko puta ima wc i neki poznati ratni brod kojemu se lokalci dive. Na brodu stane max 500 putnika, rekao bih da je bilo nekih 65% popunjeno. Iako relativno prazan, bio je poprilično glasan radi djece koja su neometano trčala uokolo i derala se cijelom vožnjom od nešto manje od tri sata. Covid mjere postoje, no ne i kada je u pitanju iskrcaj putnika sa broda koji se vrlo jednostavno pretvori u blagi kaos kada se svi natrpaju na jedno jedino mjesto za izlaz koje je ujedno i mjesto gdje se ostavlja prtljaga pa se mnogi putnici bore tko će prvi stici do svog kofera. Odmah po dolasku na otoke treba platiti 20thb (oko 4kn) po osobi. Otok je vrlo mali, sve je lako dostupno, pa tako i nas resort koji je 10min hoda od pristaništa. Noćili smo u PhiPhi Andaman Legacy resortu, dvije noći sa doručkom za dvije osobe te vanjskim bazenom koji je po meni nepotreban jer si uz plazu odmah, platili smo 2030thb=406kn, generalno je ok, jedino soba treba malo renovacije. Također se uz plazu nalazi njihov restoran te noćni bar, kokteli su solidni.
14.04. srijeda
Doručak se poslužuje relativno kasno, tek od osam ujutro. S obzirom da smo rezervirali longtail boat full day trip odmah u 8 sati da izbjegnemo gužve, dobili smo putni lunch paket za mezit na brodu. E to je pravi doručak s pogledom na Phiphi lagunu. Doći onako rano ujutro jedva da ima ikoga je pravi doživljaj sam sa sobom plivati u kristalno čistoj laguni okružen strmim brdima. Primijetio sam da većina ljudi samo dođe poslikati i nastavlja dalje. Sljedeća postaja je dolazak brodom stotinjak metara ispred Maya baya gdje smo smjeli samo roniti, prilaz plazi je zabranjen te nas ovdje hvata ‘obalna straža’ i naplaćuje strancima 400thb=80kn ulaznicu, dok je domacima ulaznica 40thb=8kn. čim skočiš u more odmah te brdo riba okruzi i zuji oko tebe, plutaš dok ti ne dosadi ili dok te ribe ne počnu gristi. Napravi se krug oko otoka PhiPhi Leh te onda dalje nastavlja na Bamboo island na kojemu je bila hrpa brodova i glisera koji dolaze iz svih smjerova. Jedna od ljepših plaza definitivno, naravno, ne manjka uzavrele sunjare, vrelog bijelog pijeska te nekim čudom od brdo ljudi koji su tu došli, jedva da ih se desetina okupala u moru. Nama se bome nije izlazilo van, a opet, brodić čeka da dođete dok vam ne dosadi.
Zadnja stanica prije povratka na glavni otok bilo je isto neko ronjenje po putu blizu neke plaze, ne sjecam se vise. Skoro je tri popodne te se već dosta izmoreni vraćamo nazad, cijena izleta je bila 2800thb=460kn za dvije osobe, većina ih inače košta 3000-3200thb. Poslijepodne đir do viewpointa 1 i 2 (spojeni su), ulaznica je 30thb ako se ne varam i nakon izuzetno strmih stepenica, pruža lijep pogled na obje glavne plaze na otoku te su spojeni kratkom stazom od nekih 10min hoda. Wc se placa 10thb, na vrhu su dva kafica/ducancica od kojih jedan nije radio. Na večeru smo stali u podnožju brda u restoranu Garlic koji je osim super pristupačnih cijena, također nudio ekstra hranu te savršeni pineapple i watermelon shake! Definitivno posjetiti!
15.04. četvrtak
Malome raju dolazi kraj, napunili želudac prije odlaska sa otoka , trajekt je išao u 13.30 sati, bio je nekih 50% popunjen. Na parkingu Khlong Jirad pristaništa nas je čekao prepečeni auto te odmah nakon dolaska zurimo za obližnje mjesto Ao Nang gdje nam za niti sat vremena kreće novi izlet: 7 islands sunset tour. Kao sto sama riječ govori, posjetit ćemo sedam otoka u neposrednoj blizini Ao Nanga, od kojih ovi veći otoci uključuju: Koh Poda, Koh Po Da Nok te Koh Rang Nok. Jedno predivno iskustvo bilo je gledati kišno/sunčani zalazak sunca sa Railay plaze te nedugo zatim na stotine ptica koje su letjele na brdu pokraj nas. A onda pravi šećer na kraju, stali smo kraj nekog otočića, skočili u more te kako je bila večer, ispod površine vode zamahujete rukom i vide se svjetleći planktoni.
Nikad prije to nisam vidio pa mi je bilo dosta fascinantno. Imali smo sreće da smo bili jedini turisti koji su odabrali Longtail boat trip, te su nas zbog toga besplatno upgradeali na speedboat turu, moram priznati to juri ko blesavo, stvarno je speedboat xD (cijena je skoro dvostruko veća nego za longtail). Nakon dva puna dana prženja na Phiphi otocima, sjedenje vani na ovom izletu je bila prava sol na ranu, iako vjetar prekrasno puse u lice i nema šanse da ikoja kap znoja padne sa lica, sunce ipak opako opali. Sljedećih par dana imali smo ramena i leda u svim duginim bojama koliko smo izgorili, ali vrijedilo je.
16.04. petak
Išli isto na neki vražji izlet po otocima, već su mi se stvari pomiješale u glavi koliko se toga izdešavalo u kratkom roku. Glavni dio je bilo doći na Koh Hong koji je zanimljiv po tome sto je jedini otok u okolici koji ima viewpoint. Ehhh sad, na užarenih 35 stupnjeva usred bijela dana, penjati se po dosta strmim stepenicama na brdo i nije neko ludilo, međutim itekako vrijedi. Pogled na ludu plazu ispod je predivan, a također vas okružuje beskrajno plavetnilo i čistina mora. Ljude se može na prste nabrojati. Za osobu koja ne preferira pjeskovite plaze, ipak najbolji dio svega je upravo ta plaza sa savršeno mekim bijelim pijeskom. Naravno ne nedostaju palme i kristalno čisto more. Jedna od najboljih plaza na kojima sam bio. Tu smo se najduže zadržali i drago mi je zbog toga. Sa plaze se može otići u kratku šetnju po dijelu otoka koji je kao prava džungla, tamo možete vidjeti brdo water monitora (onih ludih ogromnih guštera koji u zadnje vrijeme vole šetati po 7 elevenu).
Na plazi je također stavljena oznaka razornog tsunamija iz 2004. godine gdje je visina mora bila 2 metra na tom dijelu. Blaga utjeha je bila odmah nakon izleta ići na aloevera thai masažu koja je dosta skratila muke od opeklina. Jedini dio mi nije odgovarao je bila masaža tjemena, jer mi je i taj dio bio izgoren, a ne može se namazati. Odsjedali smo u The Nine Thiptara Klongson resortu malo dalje od centra Ao Nanga, ugrabili neki ludi popust na bookingu (kao da ih nije dosta) te za dvije osobe za dvije noci dobili kraljevsku sobu, 63 m2, terasa, vlastiti bungalov, ogroman preudoban krevet, hidromasažna kada, vanjski odjeljak gdje se također može tuširati te sa vanjskim bazenom za 2050thb=420kn. Inace nisam tip osobe koja ce rado odsjedati u resortu i izležavati se, ali ovdje bih si to dopustio jednom drugom prilikom 😀
17.04. subota
Teškog srca ulazimo u auto i napuštamo Ao Nang te Krabi provinciju općenito. Najteži dio putovanja je kada kreneš prema doma, iako nam to nije zadnji dan, ali kao da je jer nas ponovo čeka duuuga vožnja do Bangkoka. Također strahujemo od potencijalne karantene noćenjem u Chumphon provinciji, te se odlučujemo na smještaj u, odmah iznad nje, Prachuab Khiri Khan provinciji u gradu Pranburi. Ubrzo nakon polaska stajemo u jednom usputnom mjestu zvanom Tha Pom Klong Song Nam baciti oko na rječicu koja protječe ovuda. Opet, kristalno cista voda i ugodan šumski puteljak okružen drvećem i nekom ekstra ludom vegetacijom. Nekim čudom, temperatura rijeke je mrvicu ispod 20 stupnjeva (ekstra hladno za lokalne stanovnike), dok je meni bio raj za utocati noge, ne smije se kupati trenutno, a možda ni inače. Ulaznica je 20thb za domaće te 100thb za strance. Klasika.
Ništa, prošetali se na kratko, srknuli shake od ananasa i put pod noge. 560km, odnosno oko 7 i pol sati vožnje do hotela koji se nalazi tik uz plazu. Rekao bih da je namijenjen kineskim turistima jer…. Je kineski. Tu su već postrožili mjere pa se bazen nije mogao koristiti, no ionako nam nije ni trebao. Došli smo samo prenoćiti na putu do doma. Prije samog dolaska u hotel naletjeli smo na njemački restoran, žderalo nam se nešto pravo sto ne nailazimo svaki dan i bilo je bas onako kako treba biti.
18.04. nedjelja
Opet smo u tranzitu, pojeli klasični američki doručak, dovukli se do obližnje Hua Hin plaze, sjeli u neki kafić uz plazu, bacili par fotki i polako doma. Za posljednji ručak smo stali u Samut Songkhram provinciji u jednom od brojnih ribljih restorana, točnije posvuda se uzgajaju skampi pa smo se počastili prije povratka u stvaran život u gorućem Bangkoku. Vrijeme brzo prolazi, no ovdje nažalost prođe još brže. Do sljedećeg puta, nadam se.
SVIĐA TI SE OVO ŠTO ČITAŠ?
