Filipini putopis: obiteljsko putovanje s troje djece

Filipine sam dugo odgađala za doba kad ćemo moć otić na barem 3 tjedna, jer su ogromni. Budući da o našoj idućoj putnoj destinaciji uvik odlučuje cijena avio karata, a prošle godine je izletila akcija Air China s povratnim kartama iz Budimpešte za 440€, na brzinu sam skužila da ćemo teško s dicom ikad uhvatit više od 2 tjedna i – karte su kupljene! Ukupno 19 dana puta, druga polovica veljače, na Filipinima punih 14. Iz Splita do Budimpešte išli smo klasično autom, a svi akcijski letovi Budimpešta – Manila imali su dugo presjedanje u Kini, prespavali smo u Pekingu na putu tamo i nazad. To nam nije uopće bilo mrsko jer smo stigli odmorniji, a u povratku smo posjetili Kineski zid! Negativna strana je to šta nam je na sami put otišlo 5 dana, ali dobro, u protivnom bi avio karte platili minimalno duplo skuplje, a to nam nije bila opcija. Air China nam je bila vrhunska, avioni ogromni (na povratku smo čak imali više sjedala i mogli se malo ispružit), sve na vrijeme, hrana odlična. Prvi put smo letili avionom koji nema sjenila na prozorima, već automatsko zasjenjenje u 4 moda na botune, otkriće!

Dicu (12, 9 i 4 godine) smo izvadili iz škole za praznike u veljači + dodatih 7 radnih dana, nosili smo knjige i radili školu na daljinu. Putujemo u ovo doba 4. godinu zaredom, otkad postoje ovi praznici i to nam je odlična shema. Često nas pitaju kako nas razrednici puste ovako dugo, pa da odmah odgovorim: razrednici se slože i odobre, ali za izostanke duže od 3 dana moramo ravnatelju poslat molbu, na koju dobijemo pozitivan odgovor. Puste nas jer su dica odlikaši i vrate se potpuno spremni za daljnji rad, samo šta ne side u klupi nego školu rade u tropima

Peta najveća otočna država svijeta, Filipini se sastoje od 7641 otoka, od kojih je 2000 naseljeno. Za naš dvotjedni posjet odabrali smo 3 otoka, Coron, Palawan i Bohol, uz Manilu, koju nismo razgledavali već samo prespavali na dolasku i odlasku. Za ova 3 otoka sam se odlučila nakon dosta istraživanja i konzultiranja s ljudima koji su već posjetili Filipine. Generalni savjet je ne pretjerati s brojem otoka, jer se na prebacivanje s jednog na drugi izgubi skoro cili dan. Osim toga, teško mi je bilo nać putopis obiteljskog putovanja Filipinima, tamo ljudi iz nekog razloga idu bez dice, a poznato je da s dicom putovanje ide dosta sporije. Ja sam tila 4 otoka, muž 2, pa smo se našli na sredini
Zadovoljna sam odabirom otoka, Coron i Palawan su po meni must – to su one slike koje internet izbaci kad guglaš Filipine. Bohol smo izabrali zbog unutrašnjosti, životinjica tarsiera i sardina. Boracay sam izbacila ovaj put jer je tamo samo plaža i chill bez dodatnog sadržaja. Cebu sam ostavila za drugi put kad dica budu veća i to jedva čekam, jer se tamo ide zbog slapova i canyoninga, za koji treba biti 12+ (naravno da već imam itinerar za idući posjet Filipinima!).

Itinerar puta odredile su nam cijene karata unutrašnjih letova: prvo smo letili iz Manile za Coron na kojem smo bili 5 dana, pa se prebacili u El Nido na Palawan di smo bili 4 dana, zatim na Panglao/Bohol još 4 dana i vratili se nazad u Manilu. Ova 4 leta su nas izašla 250€ po glavi, a karte sam kupila pola godine ranije jer cijene jako rastu kako se približava datum putovanja. S Corona u El Nido može se prebacit i brodom, ali plovidba traje 5 sati, zna bit jako nemirno more i cijena broda nam je bila malo jeftinija od avio karte pa smo izabrali let, koji traje pola sata. Jeftinija verzija prebacivanja na Palawan je let za Puerto Princesu. Karte se nađu za 20ak €, tamo se ide u posjet podzemnoj rijeci koja je među 7 prirodnih čuda, ali smo zbog duge vožnje od Princese do El Nida i nedostatka vremena, ovo odlučili preskočiti.

Napomena: većinom je u cijenu avio karte uključen kabinski kufer od 7 kila i ruksak od 4, ako imate veliki kufer, njega treba dodatno platit. Kupite ga najkasnije dan prije leta, cijena je uglavnom 15€. Mi smo napravili grešku i došli na prvi domestic let bez kupljenog velikog kufera, pa smo ga masno platili preko 100 eura (6€/kg). Za ostale letove smo kupili unaprid, a na kraju se ispostavilo da nam je kod Air Swifta u cijenu karte bilo uključeno 10kg checkirane prtljage po glavi (ukupno 50kg), iako to nigdi nije pisalo.

Za smještaj smo kombinirali booking i airbnb, a prosječna cijena noćenja s doručkom za nas 5 je bila ispod 50€. U Manili smo u dolasku i odlasku prespavali u malom dvosobnom stanu za 47€/noć. U Coronu i El Nidu smo imali odlične hotele, čiste i uredne sobe s 2 bračna kreveta, cijena s doručkom 50€/noć, za svaku preporuku. Za doručak smo birali između jaja na razne načine, vafla ili palačinki, dodatno dobiješ tost, namaz, voće i kavu ili čaj (mi smo dodatno kupovali u dućanu mliko za dicu, 2-3€ je litra).
Na Boholu smo uzeli kuću preko airbnb-a s 3 sobe, 2 kupaonice i bazenom, koju smo uz kupon platili 43€/noć, cijena je inače 65€ po noćenju! Tu smo doručak spremali sami, a vlasnica ima svoj tuk tuk i vozača, koji nas je do plaže i centra vozikao besplatno, a za veće udaljenosti bi mu platili 2-3€. Najskuplji smještaj smo imali u Pekingu (najjeftiniji koji smo našli, kraj aerodroma da ne gubimo vrime na vožnje), tu smo 2 sobe platili 93€/noć, ali smo dobili vanserijsku domaćicu, koja nam je olakšala boravak u Kini – vozila nas je na Kineski zid, budući da smo sletili u 11 ujutro kad više ne idu grupne ture i prijevozi, pomogla s kupnjom karata i čuvala nam kufer sa zimskom robom 2 tjedna da ga ne vučemo sa sobom na Filipine!

Napomena: ako letite Air Chinom i imate dugi layover, možete dobit besplatni smještaj u hotelu i prijevoz sa/do aerodroma. Mi ovo nismo znali i imali smo već rezerviran smještaj u dolasku, ali smo ga u povratku otkazali i uzeli taj besplatan.

Valuta je filipinski peso i lako se preračunava 1€ = 60 pesosa. Uglavnom se plaća kešom, samo u rijetkim restoranima su primali kartice. Daleko najbolji tečaj je (neočekivano) na aerodromu u Manili i tu odmah promijenite koliko mislite da će vam tribat za cilo putovanje.

Hrana je savršena! Mislila sam da se nakon Zanzibara dugo neću opet najest lignji i škampa, ah kako sam se prevarila! Logično, uz plažu su restorani skuplji, ima i puno vegan cool modernih restorana u kojima ćete obrok platit skuplje, ali ako se maknete u ulicu iza, onda se jede za svega par eura. Restorane smo birali prema ocjenama na google mapi, danas se većinom može provjerit i menu (ostavljajte recenzije ljudi!) tako da sam večer prije pinala restorane na lokaciji koju sutradan posjećujemo. Porciju piletine/lignji/ribe s rižom ili pomfritom jeli smo za 4-5€. Ima jako puno jeftinih azijskih street food lokala s ukusnim pad thaijem za isto toliko para. Za izbirljive i za dicu: skoro svaki restoran ima pohanu piletinu ili ribu s pomfritom i svi roditeljski problemi su riješeni! Preporuka za restorane: najbolji na svitu Gavin’s kitchen + bar u Coronu, u kojem smo jeli svih 5 dana jer ima svega, od mesa, ribe, azijske, meksičke, burgera, šta ti duša želi, velike porcije, po super cijenama! Vrhunsku pizzu jeli smo u Bella Vita u El Nidu – precool lokal na plaži, jedeš s nogama u pijesku, top atmosfera, skuplji je naravno, a to znači da je pizza 10€. Smiješno, znam! A onda dica sa zadnjim zalogajem otrče u more, a ti se raspojasaš i naručiš mojito za 5€! Odličan lokalni jeftini restoran je Maa’s u El Nidu, a odlična azijska je u Rice8Spice i Thai Kitchen u El Nidu (porcije 3-4€). Na Panglao smo triput jeli u Garlic ‘n’ Lemon, ja mlatila škampe, a ostatak ekipe piletinu na bilo, kažu ista ka šta mama kuva doma. Jako je puno štandova na kojima peku palačinke s nutelom, to nam je skoro svaku večer bija desert nakon večere – preporuka za Mathew’s Island Crepe koji imaju milijun vrsta palačinki! Na Boholu imaju odlične torte i kavu u Zara’s cafe, općenito može se nać dobra kava, ali ako je dobra, onda je i skuplja, oko 3€. Još jedna super stvar na Filipinima je šta u svakom restoranu dobiješ pitku vodu u bokalu besplatno, a u hotelima i na aerodromima imaš free refill na onim bačvama s vodom.

Izleti brodom su jedina skuplja stavka putovanja. Odnosno, i to može bit jeftino ako ideš na grupne ture brodom s 20-30 ljudi. U El Nidu se nude A, B, C i D ture, a na Coronu A, B i razne druge (ne idu sve ture svaki dan jer često vremenski uvjeti ne dozvoljavaju, otkazivanja su česta posebno u El Nidu). Cijena ovih izleta je 25-30€ po osobi, a uključuje 4-5 stopova na plaže/grebene/lagune, ulaznice (environment fee koji se na Coronu plaća za svaki plažu i lagunu 3-5€ po osobi, a u El Nidu jednokratno 7€ po osobi), ručak i opremu za snorklanje.

Kajaci za lagune se dodatno plaćaju. Budući da ogroman broj ljudi svakodnevno ide na ove izlete, pa su na lokacijama i ogromne gužve, mi smo odlučili uzet privatni brod. Ocijenili smo da u konačnici nisu to velike pare za ono šta dobiješ – privatni brod s vodičem, staješ di želiš i kad želiš i šta je najbitnije, izbjegneš ogromne gužve. Dodatno, nismo morali krenit ujutro u 8 i izgubit 2 sata na skupljanje ostalih i ukrcaj, već bi se naspavali i išli u 10, a povratak pred mrak. Za dvoje ljudi je to dosta velika razlika u cijeni, ali budući da mi plaćamo za 5, u konačnici nismo potrošili puno više nego da smo išli na grupne ture. Svaka opisana tura moguća je i u privatnom aranžmanu, ali tada su cijene astonomske.

 

 

Zato smo mi ispregovarali da rentamo brod s vodičem, a onda sami plaćamo ulaznice, maske i ručak, i to se radi tako da prvo ideš ujutro na pazar i odabereš namirnice od kojih ti posada kasnije spremi ručak. Ovakvu turu smo u Coronu platili 130€ (plus kajake) – dan iz snova! Iskustvo jedenja svježe pripremljenog ručka na plaži je bilo odlično, ali nam dica jako malo pojela, većinu smo bacili ribama i opet smo išli na večeru nakon izleta. Zato smo idući dan ponili peciva i grickalice na brod, izostavili ručak i turu platili 80€! Čitav dan na brodu, krojimo raspored kako nam paše, sami u raju! U El Nidu su ture malo skuplje, pa smo tamo privatni izlet platili skoro 200€ bez ručka, ali su udaljenosti dosta veće. Kombinirali smo 2 ture koje su jedine bile dozvoljene taj dan zbog valova, pa je i gužva bila neizbježna, jer su svi ljudi taj dan bili na istim lokacijama. Na Boholu smo privatnu turu na Balicasag otok platili 60€.

Šta smo još radili u 14 dana Filipina, uz 4 cjelodnevna izleta brodom? Coron je malo misto na otoku Busuanga, odakle se ide na izlete oko obližnjeg nenaseljenog otoka Coron. Prva dva izleta brodom oko Corona su nam najlipši dio Filipina, tu je Twin lagoon, jezera, koraljni grebeni, male plažice, ovaj otok je baš rajski! Iz Corona smo još otišli na termalne izvore Maquinit Hot Spring, koji nisu must see, ali smo ih posjetili budući da u blizini nema nekih lipih plaža dostupnih tuktukom.

 

 

Za razliku od Corona, oko El Nida ima puno divnih plaža, tako da bi tamo mogli komodno provest i tjedan dana bez da idemo na izlete brodom. Posjetili smo plaže Marimegmeg i Las Cabanas (poznata po divnim zalascima sunca), čiste, s dosta hlada, s nanizanim barovima i restoranima. Lio plaža kraj aerodroma u El Nidu je predivna ogromna plaža s besplatnim ležaljkama, suncobranima i wifijem, dica guštala u valovima satima. Na plaži je upozorenje o nik nik pješčanim mušicama, ali smo se naprskali repelentom i bilo je sve ok. Iz El Nida smo otišli na samo jedan izlet brodom. Bilo nam je divno, da ne bude zabune, ali u usporedbi s Coronom, daleko veće gužve na plažama i lagunama (a išli smo ranije od grupnih tura), skuplje, ogromni valovi na otvorenom moru pa i umori ta vožnja cili dan.. nekako nam je Coron ipak tu ukrao srce. Na Boholu smo jedan dan rentali auto za 25€ (može se uzet vozač za 40€, ali mi smo naravno išli sami) i posjetili unutrašnjost otoka: otišli smo na krstarenje po Loboc rijeci s buffet ručkom i folklornim plesom (ovo je odlično iskustvo), posjetili najmanje živuće primate, životinjice tarsiere u njihovom prirodnom staništu (ovo je za dicu highlight čitavog Bohola) i šumu mahagonija. Do čokoladnih brda nažalost nismo stigli.

Jedan dan smo otišli na ronjenje sa sardinama na Napaling reef – nestvarno iskustvo i meni najbolji dio Bohola. Poznata Alona beach je trenutno puna bagera, pa smo se kupali dvaput na udaljenijoj i daleko lipšoj Dumaluan plaži – čista je, bez valova, kupali smo se kod Oceanica resorta, ako uzmeš kod njih piće, možeš koristit stolice. Izletom brodom na Balicasag otok nismo bili preoduševljeni, iako su nam u smještaju rekli da nema smisla ić ako smo bili na Coronu i Palawanu, mi smo ipak otišli. Vidili smo kornjače i ribice, ali greben je nažalost mrtav i nije ni blizu onima na Coronu. Turisti i vodiči gaze perajama i cipelama po koraljima, pa šta uopće očekivat.. virujem da je nekad bilo divno tu, ali to je prošlost, neodrživo je. Otočić je šporak, pun pasa lutalica (ovo je inače veliki problem na Filipinima), plaža nikakva.. pa smo skratili izlet i vratili se na Dumaluan. Nije svugdi ovako, u Coronu i El Nidu su stvarno ekološki osviješteni, podržavam naplatu environment fees jer time plaćaju održavanje i čiščenje plaža i mora, u El Nidu recimo uopće nema plastičnih kesa i slamki, a ulice i plaže su pune čistača koji kupe svaki komadić otpada.

Za prijevoz po otocima smo koristili tuktuk, na svakom otoku je drugačiji, najbolji nam je bio na Coronu jer može stat 5 ljudi, u El Nidu smo morali uzimat dva. Vožnje su jeftine, par eura, a možeš se dogovorit i da te vozi na više lokacija u danu i čeka, pa to platiš 15ak €. Uglavnom imaju dogovorene cijene pa se nema potribe cjenkat.

Općenito su Filipinci dragi, veseli i prijateljski nastrojeni, nemaš osjećaj da ti žele izvuć pare i uvik će rado pomoć. Svi pričaju engleski, tako da s komunikacijom nema nikakvih problema. Ljudi su neki miks Azijata i Latinosa, baš se osjeća taj španjolski utjecaj, ipak su Španjolci vladali preko 300 godina i ostavili im kršćanstvo u naslijeđe.

Jedno divno putovanje, koje bi vrlo rado ponovili, drugi put s nekim novim otocima. Jeftino, raznolikog sadržaja, priroda baca s nogu, hrana odlična, ljudi dragi, ma šta ti više triba!